FOTO: Palanjek Pokupski ima nove stanovnike, vrijedne lovce
Uputiti se u Palanjek Pokupski ne može svatko. Ako niste jedini stanovnik ovog pokupskog mjesta, onda morate imati pozivnicu od LU Vepar Dužica. U Palanjeku Pokupskom je njihova lovačka kuća koju još uređuju, a po šumovitim brežuljcima je njihovo lovište III/102 Letovanički lug. Lovci su tako postali stanovnici ovog zabačenog mjesta u kojem živi samo jedna obitelj, a povremeno dolaze vikendaši,
-Ovdje se po makadamskom putu teško dolazi bez terenca, ali je nas nedavno lovni inspektor pronašao. No nije imao primjedbi na naš rad. Društvo je 2019. kupilo bivšu obiteljsku kuću i okućnicu koju još uređujemo za lovačku kuću. Nažalost, potres nam je uništio dio zgrade. Od HLS-a smo dobili donaciju i zahvalni smo na tomu. Uradili smo svu projektnu dokumentaciju i nagodinu kreću radovi u dvorištu- kazuje Ivica Puškarić, predsjednik LU Vepar Dužica.
Ovo mlado društvo utemeljeno je 2007., i cijelo desetljeće bili su lovci bez lovišta. Tek 2017. na natječaju su dobili lovište koje još uvijek dobro održavaju i izgrađuju. Uz najbrojnije divlje svinje, lovište obiluje srnama, šljukama i divljim patkama. Zanimljivo je kako se svake godine odstrijeli barem jedan vepar u medalji. Zato su goste pozvali u lov na divlje svinje i štetočine.
-Vidite, došlo je više gostiju nego nas, jer naši članovi sami pozivaju goste u lov. Osim iz okolnih društava ovdje su i lovci iz LD Novo Mesto u Sloveniji. Rado ugošćujemo i idemo u goste jer u ovdje “domaći” ljudi- kazuje Ivica Puškarić, prvi čovjek Vepra.
Pedesetak lovaca okupilo se oko vatre u dvorištu lovačke kuće. Kraj kuće je hrastova nadstrešnica i pečenjara s ognjištem, majstorski rad domaćih lovaca. Uz pozdrave predsjednika nazočnima kreće raspored lova i odlazak u lovište u nekoliko grupa. Šumski putevi su oživjeli pod lovačkim čizmama koje tiho hodaju blatnjavim šumskim stazama. Onda mir i tišina šumovitim brežuljcima i udolinama s bukovom šumom. Ondje mobiteli nemaju prijem, pa rade male motorole. Ipak se čuje odjek lovačkog roga za početak lova i pogona na divlje svinje. Prvi pucanj je preplašio jato divljih guska koje su ondje u prolazu na velikoj visini. Pa lavež pasa goniča i pucnji sa štanda označavaju da ipak sve divlje svinje nisu pobjegle. Četiri lovca su na zboru okićena zelenim grančicama, a platila je glavom i jedna lisica, dok su se neki kladili da ih je još dosta nestalo u šumovitim brežuljcima Letovaničkog luga.
Domaći objed nakon lova započeo je glazbom i pjesmom. Za to se pobrinuo Goran Medanović iz Velike Gorice, dragi gost društva. Stari lovac i glazbenik ima mladog zeta Ivana Kolića. Zet nije lovac, ali je na putu da postane jer je sada u lovačkoj obitelji. Obojica i zet i punac sviraju za dušu i veselje lovaca.
Prilika je to za podjelu knjige “Srebrni vepar” Gorana Medanovića u kojoj se opisuju lovačke zgode i nezgode. Možda u idućoj knjizi budu zapisane zgode iz ovog lova. Vatre kraj lovačke kuće vidjele su se dugo u noć, a glazba za dušu lovaca odjekivala je šumom oko usamljenog Palanjeka Pokupskog.
TEKST I FOTO: Boris ĆAVAR
