Pobuna u Hitnoj pomoći
Igor Kralj/PIXSELL Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu kod svakog slučaja na terenu samoproglašava se nenadležnom, pravilnici koje donosi u praksi se ne provode pa mnogi županijski zavodi nemaju ni adekvatna vozila hitne pomoći ni opremu, piše Večernji list, a prenosi 01Portal.
Koji je smisao jednog krovnog zavoda koji nema nikakve ingerencije na terenu, pitaju se djelatnici hitne pomoći. U sustavu hitne dugo već vlada nezadovoljstvo. Proljetos su hitnjaci i prosvjedovali, a sada ponovno traže ostavku dr. Maje Grbe Bujević, ravnateljice središnjeg Zavoda.
Još lani napravili su prijedlog zakona kojim bi se sustav trebao poboljšati. Traže beneficirani radni staž jer jedina su hitna služba koja ga nema, a imali su ga i oni do 1998. Traže i da se ujednači osposobljavanje i standard opremljenosti jer sada o financijskim mogućnostima pojedine županije ovisi kakva će biti opremljenost pojedinih zavoda. Zbog toga bi i financiranje hitne pomoći trebalo ići iz državnog proračuna.
– Vozila su nam osnovno sredstvo za rad, a svaka županija kupuje ih prema svojim mogućnostima. Naravno da će bogatije županije kupiti bolja vozila, a siromašnije kako mogu pa to znaju biti i prerađena dostavna vozila, za koja nam pacijenti nerijetko kažu: Bolje da me niste ni vozili u ovome! Znači, nemaju svi pacijenti u Hrvatskoj jednaku zdravstvenu skrb. Zato u svom prijedlogu zakona tražimo da svugdje to budu vozila adekvatno za prijevoz hitnih pacijenata. Još je bolji primjer priručno sredstvo za reanimaciju ‘Lucas’.
– To su mehaničke ‘ruke’ koje rade pritisak na prsni koš umjesto čovjeka, što je od ogromne pomoći ako znamo da reanimacija nekad može potrajati i sat vremena, a pitanje je kako tko to može izdržati. Za to vrijeme osoba iz tima može davati terapiju ili nešto drugo obavljati. Taj sustav imaju veliki gradovi, ima ih i u Istri gdje je Hitna najkvalitetnija i osoblje najbolje educirano, ali siromašne županije ga nemaju. U zemljama EU to je ne standard već obavezni dio opreme, a kod nas je to nadstandard, opisuje Danijel Šota, predsjednik Udruge djelatnika hitne medicinske pomoći.
Tvrdi i da je protokol za dispečere zastario i u svijetu ga osim Hrvatske primjenjuje još samo Srbija i Norveška, a svi ostali su preuzeli moderniji američki sustav.
– Nedavno je žena u Varaždinu šest sati čekala hitnu i preminula nakon što je dovezena u bolnicu, a ravnateljica opet tvrdi da nije odgovorna. Ako je netko dobio mjesto dispečera na osnovi certifikata koji je ona odobrila, onda je odgovorna, kaže Šota. Navodi i pitanje paramedika koje mi i dalje nemamo, kao ni brodsku ni helikoptersku hitnu, piše novinarka Večernjeg lista Romana Kovačević Barišić.
