DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN: Juraj Dobrila, Tristan Tzara, Charles Spencer Chaplin, Miroslav Kraljević, papa Benedikt XVI, Boris Dvornik, “Apollo 16”, Greta Garbo, Svjetski dan glasa
Juraj Dobrila, istarski biskup – 1812.
Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 16. travnja 1812. – Trst, 13. siječnja 1882.) bio je istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj iz Istre te preporoditelj istarskih Hrvata. Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer, najveći hrvatski biskup i dobročinitelj u 19. stoljeću. Dobrila je glasno zastupao prava Hrvata i Slovenaca u Istri. Za vrijeme Revolucije 1848., Dobrila se učlanio u Slavjansko društvo u Trstu.
Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) te je poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i da ih ne tlače politički i kulturno snažniji Talijani.
Dobrila je 1854. tiskao molitvenik Oče, budi volja tvoja na hrvatskom i podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge 1870.
Juraj Dobrila
Također je objavio zbirku narodnih bajka i poslovica, Različno cvijeće. Njegov drugi molitvenik, Mladi bogoljub, objavljen je 1889. Bio je član Regionalnog vijeća Poreča od osnutka vijeća 1861. i njegov predstavnik u bečkom parlamentu do 1867. Osim toga, sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru (1870.), gdje je podupirao Strossmayerove stavove o budućnosti Crkve.
Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime. Juraj Dobrila na novčanici od 10 kuna.
Tristan Tzara, pjesnik – 1896.
Tristan Tzara (Moineşti, 16. travnja 1896. – Pariz, 25. prosinca 1963.), rumunjski pjesnik i esejist, značajna karika u francuskoj književnosti.
Rodio se u mjestu Moineşti, Bacäu, Rumunjska, u obitelji rumunjskih Židova. Pravo ime bilo mu je Sami Rosenstock. Kao mladić naprednih pogleda, otišao je u Pariz gdje u četvrti Montparnasse postaje dio zajednice avangardnih umjetnika. Prve radove objavljuje dok još traje Prvi svjetski rat (1916. i 1918. godine), a glavno djelo, “Sedam manifesta dadaizma”, objavljuje 1924. godine. Time je on postao vođa avangardnog pokreta imenom dadaizam.
Tristan Tzara
Prema jednoj teoriji, dadaizam je dobio ime po riječi dada što je zapravo riječ “Da,da” na rumunjskome. No, prema drugom izvoru, Tristan je izabrao riječ dada iz francusko-njemačkog rječnika. Tamo riječ dada označava dječju igračku u obliku drvenog konjića za njihanje. Iz dadaizma proizašao je nadrealizam. Taj pokret čine Andre Breton, Louis Aragon, Philippe Soupault, i drugi.
Kasnije postaje lirski pjesnik, pristupačan ljudima. Objavljuje niz zbirki poput “Otprilike čovjek”, “Govoriti sam” i druge.
Francuska komunistička partija postaje institucija kojoj se priključuje umoran od nihilizma i uništavanja. Kad je izbio Drugi svjetski rat, priključio se francuskom Pokretu otpora. Iz Partije je istupio 1956. godine, prosvjedujući na taj način za sovjetsko gušenje Mađarske revolucije. Umro je na Božić 1963. godine te je pokopan na groblju Montparnasse.
Charles Spencer Chaplin, glumac i redatelj – 1889.
Charles Spencer Chaplin
Charles Spencer Chaplin (London, 16. travnja 1889. – Cousier-sur-Vevey, 25. prosinca 1977.), poznatiji kao Charlie Chaplin, engleski glumac, zvijezda nijemog filma, redatelj, scenarist i glazbenik.
Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, redatelj, scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazališta u Engleskoj u kojima je nastupao kao dječak, pa sve skoro do smrti u 88. godini. Njegov glavni lik bio je “Skitnica”, lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te bambusov štap, a zaštitni znak su mu potkresani brkovi.
Miroslav Kraljević, slikar – 1913.
Miroslav Kraljević (Gospić, 14. prosinca 1885. – Zagreb, 16. travnja 1913.), hrvatski slikar, rodom iz Požege.
Slikarstvo je studirao u Beču i Münchenu, gdje u klasi Huga Habermanna susreće Josipa Račića i Vladimira Becića.
Njih će se trojica udaljiti od tada dominantnog akademizma i utemeljiti moderno slikarstvo u Hrvatskoj, a Kraljević se približava impresionizmu i odlazi u Pariz kako bi se bolje upoznao s francuskim slikarstvom toga doba. Među najpoznatijim su mu djelima Djevojčica s lutkom, Autoportret s lulom, Mali autoportret s paletom, Bonvivant, Park Luxembourg te Veliki ženski akt.
Miroslav Kraljević se svojim opusom ne može eficijentno svrstati u umjetnike koji su slijedili određeni stil. U Kraljevića susrećemo kako impresionističke, tako i ekspresionističke elemente kojima je umjetnik dao osobni karakter. U svome repertoaru slika portret, akt, pejzaž, mrtvu prirodu, pri čemu slikajući portret postiže svoj autentični likovni izraz. Koristi se ponekad Cezanneovim metodama.
Umire u 28. godini života od tuberkuloze.
Benedikt XVI., papa – 1927.
Benedikt XVI. (pravo ime Ratzinger Joseph Alois), papa (Marktl am Inn, Bavarska, 16. IV. 1927). Studirao filozofiju i teologiju u Freisingu i Münchenu, za svećenika zaređen 1951. Profesor teologije u Freisingu (1952–59), Bonnu (1959–63), Münsteru (1963–69), Tübingenu (1966–69) i Regensburgu (1969–77). Kao teolog sudjelovao na Drugom vatikanskom koncilu (1962–65), bio član Međunarodne teološke komisije (1969–77).
Imenovan münchenskim nadbiskupom 1977., a kardinalom 1978. Kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu od 1981. osporavan zbog nekih službenih odluka protiv kritičkih stavova sveučilišne teologije (Hans Küng, Eugen Drewermann), te nekih postavki teologije oslobođenja i drugih liberalnih tendencija u teologiji i crkvenoj disciplini. Dekan kardinalskoga zbora 2002; nakon smrti Ivana Pavla II. izabran za papu 19. IV. 2005., uzeo ime Benedikt XVI. Posjetio Hrvatsku 2011. Odrekavši se 2013. službe, kao umirovljeni rimski papa povukao se u samostan Majke Crkve u Vatikanu.
Benedikt XVI.
Jedan od najznačajnijih suvremenih katoličkih teologa, raspravlja gotovo o svim teološkim disciplinama, od dogmatskih pitanja o Bogu, Kristu, Mariji, objavi, preko sakramenata i liturgije do eklezioloških problema o Crkvi i njezinoj ulozi i mjestu u modernom svijetu te ekumenizma. Usko je surađivao i objavljivao zajedničke radove s uglednim suvremenim teolozima (Karl Rahner, H. U. von Balthasar, Karl Lehmann, Hans Meier); sudjelovao u pokretanju međunarodnog teološkog časopisa Communio (1972).
Obavio je redakciju novoga Katoličkoga katekizma, te enciklike: Deus caritas est (Bog je ljubav, 2005), Spe salvi (U nadi spašeni, 2007) i Caritas in veritate (Ljubav u istini, 2009). Glavna djela: Uvod u kršćanstvo, Bog Isusa Krista, Crkva, ekumena i politika: novi prinosi ekleziologiji, Pozvani u zajedništvo: razumjeti Crkvu danas, Sol zemlje, Moj život: autobiografija, Vjera – istina – tolerancija: kršćanstvo i svjetske religije, Isus iz Nazareta I-II (2007, 2011).
Boris Dvornik, glumac – 1939.
Boris Dvornik (Split, 16. travnja 1939. – Split, 24. ožujka 2008.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac, redatelj i scenarist. Bio je jedan od najvećih predstavnika hrvatske kinematografije. Dvornik je na filmu debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.
Boris Dvornik
Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo).
Najveću popularnost stekao je 1970.-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji “Naše malo misto”, a potom i ulogom brijača Meštra u seriji “Velo misto”. Nakon što je stekao status jednog od najpriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu. Umro je 24. ožujka 2008. u svom splitskom domu od srčanog udara. Pokopan je tri dana kasnije na groblju Lovrinac, uz nazočnost više tisuća ljudi.
“Apollo 16” s ljudskom posadom lansiran prema Mjesecu – 1972.
Letjelica Apollo 16 lansirana je uspješno iz Svemirskog centra John F. Kennedy 16. travnja 1972. Posada je uspješno letjelicu dovela na Mjesec te je tijekom boravka na njemu obavila puno zanimljivih eksperimenata i uzela mnogo uzoraka tla. Naročito su bili zanimljivi uzorci tla s ruba jednog kratera koji je nastao udarom meteora.
Na mjesečevoj površini su John W. Young i Charles Duke Jr. obavili tri šetnje u ukupnom trajanju od 20 sati i 17 minuta. Sveukupno njih dvojica su na Mjesecu proveli 71 sat. Nakon obavljenog zadatka mjesečev modul uspješno se odvojio od mjesečeve površine i spojio sa zapovjednim modulom. Kad se letjelica našla u orbiti oko mjeseca posada je otkrila kvar na motoru zapovjednog modula. Stoga je zapovjedni modul otpušten, a nastavak puta je prošao bez njega. Letjelica je na Zemlju uspješno sletjela 27. travnja 1972. u blizini Uskršnjeg otoka u Tihom Oceanu.
Greta Garbo, glumica 1990.
Pravo ime Greta Louisa Gustafsson je američka filmska glumica švedskog podrijetla (Stockholm, 18. IX. 1905 – New York, 15. IV. 1990). Sa 14 god. radila u brijačnici, zatim kao prodavačica; otkako joj se fotografija pojavila u katalogu modnih šešira, snimala reklamne filmove, pa statirala u filmovima.
Greta Garbo
Prva glavna uloga (1922) donijela joj je stipendiju u Kraljevskome dramskom kazalištu u Stockholmu. Nakon uspjeha s filmom Priča o Gösti Berlingu u režiji njezina filmskog mentora M. Stillera, snimala u Njemačkoj G. W. Pabsta, a zatim, na Stillerovo inzistiranje, dobila angažman u Hollywoodu (MGM), gdje je prvi film snimila 1926., a zvijezdom postala filmom Put i đavao (Flesh and the Devil, 1927) C. Browna. Nakon 10 nijemih filmova u SAD-u, uspjeh je postigla već prvim zvučnim – Anna Christie (1930) C. Browna. Iznimno lijepa, visoka, vitka, neprekidno u svojim ulogama uvjeravajući u bogat unutrašnji život i odsutnost svake površnosti, Garbo se specijalizirala za uloge patetičnih, nedostižnih, često tajanstvenih i fatalnih žena, osoba s gotovo mitskim ozračjem, što joj je donijelo epitet »božanstvena« i status najveće svjetske filmske zvijezde 1930-ih.
Nastupala većinom u melodramama (najčešće povijesnima ili ekranizacijama poznatih književnih djela) usredotočenima na tragičan ljubavni zaplet. Ističu se: Grand Hotel (1932) Edmonda Gouldinga, Mata Hari (1932) Georgea Fitzmauricea, Kraljica Kristina (1934) R. Mamouliana, Ana Karenjina (1935) C. Browna, Dama s kamelijama (Camille, 1937) G. Cukora i Marija Walewska (1937) C. Browna. Glumački talent potvrdila je komedijom Ninočka (1939) E. Lubitscha. Triput je bila nominirana za nagradu Oscar, dvaput je dobila godišnju nagradu newyorških kritičara. Shvativši da likovi koje tumači i njezine interpretacije postaju anakroni, povukla se 1941.
Svjetski dan glasa
Na dan 16. travnja obilježava se Svjetski dan glasa. Slave ga i obilježavaju širom svijeta otorinolaringolozi i fonijatri i svi drugi koji se bave fenomenom ljudskog glasa. Obilježavaju ga i glasovni umjetnici, a posebice medijski djelatnici svih svjetskih radijskih i televizijskih postaja, jer je taj dan i njihov dan, obzirom da svoju poruku prenose prvenstveno glasom. Osnovne poruke svjetskog dana glasa su dvije:
1. Čuvajte glasnice od pušačkog dima jer su glasnice njegov prvi ciljni organ, a broj oboljelih od raka glasnica u svijetu raste. Kako se radi o bolesti koja se čuje, obratite pažnju na svoj glas i javite se liječniku. Prestanite pušiti!
2. Čuvajte svoj profesionalni glas, izbjegavajte fonotraumu jer ona uništava glasnice: dovodi do glasovnih čvorića ili ožiljka u glasnicama. Govorite opušteno, ne govorite u buci, ne vičite.
