NA DANAŠNJI DAN: James Cook, Miljenko Smoje, Relja Bašić, Josipa Lisac, NK Croatia promijenila ime u NK Dinamo, Valentinovo
James Cook, moreplovac – 1728.
James Cook (Marton kod Middlesbrougha, 27. listopada 1728. – Kealakekna Bay, Havaji, 14. veljače 1779.), engleski pomorac i istraživač.
Mornar po prirodi, Cook se pridružio Kraljevskoj mornarici 1755. u dobi od 26 godina, a do 29. je bio zapovjednik kraljevskoga broda Pembroke sa 64 topa. Cook se istaknuo u Sedmogodišnjem ratu između Francuske i Britanije (1756.-1763.) i svojim pomorskim kartama i istraživanjima na rijeci St. Lawrence tijekom pohoda generala Jamesa Wolfea protiv Quebeca.
Sljedeće su ekspedicije oko Newfoundlanda potvrdile njegov ugled nadarenoga pomorskog istraživača i ratna mornarica počela je računati s njime za veće pothvate. Namijenila mu je zadaću da odjedri do Tahitija i promatra prijelaz Venere preko Sunca kako bi se mogla odrediti udaljenost između Zemlje i Sunca. U sastavu Cookove skupine su, osim astronoma, bili i drugi znanstvenici, uključujući i amaterskoga botaničara Josepha Banksa, čija je zadaća bila zabilježiti biljke i životinje na putovanju.
Miljenko Smoje, hrvatski novinar – 1923.
Dana 14. veljače 1923. rođen je Miljenko Smoje, hrvatski novinar, kroničar, satiričar i scenarist. Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću.
Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista. Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera. Godinu kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine, a koja se ponekad koristi i kao neslužbena povijest prvih godina nogometnog kluba Hajduk.
Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas. Za vrijeme raspada Jugoslavije Miljenko Smoje se postavio kao žestoki protivnik hrvatskog nacionalizma i kao takav je nakon dolaska Franje Tuđmana i HDZ-a postao nepoćudna osoba, a njegov je opus skinut s programa državne televizije.
Nakon što je Slobodna Dalmacija godine 1993. kontroverznom privatizacijom prešla u ruke Tuđmanovog pristaše Miroslava Kutle, Smoje je postao kolumnist satiričnog tjednika Feral Tribune gdje je pisao sve do svoje smrti. Smoje je nepoćudnim prestao biti tek 1998. godine kada je Hrvatska televizija konačno odlučila reprizirati Velo misto, a nakon višegodišnjih rasprava su splitske gradske vlasti odlučile da se Smoji podigne spomenik.
Relja Bašić, glumac – 1930.
Relja Bašić je rođen u Zagrebu 14. veljače 1930. godine. Njegova majka Elly Bašić je bila poznata hrvatska glazbena pedagoginja i pijanistica. Bašić je židovskog podrijetla sa majčine strane.[4][5] Dobio je prezime po svome očuhu Mladenu Bašiću, hrvatskom dirigentu.[6] Diplomirao glumu na ADU u klasi dr. Gavelle. Godine 1955., pri kraju studija, redatelj Bojan Stupica ga uključuje u dramski ansambl HNK u Zagrebu, gdje, ostvarivši niz uloga s istaknutim redateljima (Stupica, Radojević, Gavella, Paro, Habunek, Violić, Juvančić, Spaić) i odigravši 498 predstava ostaje u stalnom angažmanu do 1967. godine.
Godine 1968. Bašić prelazi u status samostalnog umjetnika te kao glumac i redatelj djeluje u Teatru ITD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih, kao i na Dubrovačkim ljetnim igrama. U tim kazalištima odigrao je 797 predstava i realizirao svojih prvih šest režija (Ljubaf, Crna komedija, Jedan dan u smrti Joe Egg, Stara vremena, Obećanja i Hotel Plaza).
Godine 1974. s grupom istaknutih glumaca svoje generacije osnovao je prvo hrvatsko putujuće privatno kazalište Teatar u gostima, u kojem kao umjetnički direktor, glumac i redatelj ostaje sve do njegovog prestanka djelovanja 2004. godine. Teatar u gostima je za vrijeme svog tridesetogodišnjeg života izveo 4213 predstava u 340 mjesta i gradova Hrvatske, Jugoslavije te u inozemstvu.
Na filmu Relja Bašić debitira već za vrijeme studija u antologijskom Koncertu Branka Belana (1954.), jednom od najvažnijih i najboljih ostvarenja jugoslavenskog filma. Time samo najavljuje još istaknutije uloge u filmovima koji su promijenili tijek hrvatske i jugoslavenske kinematografije, poput Ronda Zvonimira Berkovića, za koji osvaja i Zlatnu arenu u Puli 1966. godine. Njegova interpretacija muškarca čiji je brak utonuo u krizu obilježila je film koji je najavio potpuno nova razmišljanja u filmskom mediju, i van naših prostora.
Godine 1970. ulogom g. Fulira u Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika, Bašić postaje ikonom urbanog hrvatskog folklora.
Njegova filmska karijera ima 56 domaćih i, služeći se njemačkim, francuskim, slovenskim, talijanskim te engleskim jezikom, 71 strani naslov, uključujući suradnje s nekim od najvećih imena europskog i svjetskog filma, kao što su Volker Schlöndorff, Peter Ustinov, Abel Gance, Robert Hossein, Lamont Johnson, James Cellan Jones, Alexandre Astruce, Mauro Bolognini, Wojtech Jasny, Luigi Magni, Wolfgang Becker i Giuliano Montaldo.
Umro je u Zagrebu, 7. travnja 2017. godine.
Josipa Lisac, pjevačica – 1950.
Josipa Lisac (Zagreb, 14. veljače 1950.) hrvatska je pjevačica i jedna od najvećih predstavnika hrvatske glazbene umjetnosti. Poznata je po izvornoj mješavini različitih glazbenih žanrova, unikatnom i ekscentričnom scenskom pojavom te izraženim vokalnim sposobnostima. Kao dijete izuzetnog glazbenog talenta, već u 10. godini postaje članicom Zbora Hrvatske radio-televizije.
Godine 1961. njihov zbor dobiva GRAND PRIX na natjecanju u Francuskoj, kao najbolji dječji zbor na svijetu. Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock’n’roll pjevačem i skladateljem, Karlom Metikošem, potpuno zaokružuje njezin glazbenički i životni put. Metikoševo iskustvo i snažna autorska osobnost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i ženu.
Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, “Dnevnik jedne ljubavi”, ostaje do današnjeg dana jednim od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije. Iznenadna smrt Karla Metikoša 10. prosinca 1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada.
Poput uistinu izuzetno rijetkih umjetnika, sposobna da u svojoj kvaliteti bude svaki puta drugačija, kod svoje publike uspijeva isprovocirati snažnu znatiželju.
NK Croatia promijenila ime u NK Dinamo
Dana 14. veljače 2000. godine Skupština tadašnje NK Croatie tajnim glasovanjem donijela je odluku o povratku imena Dinamo. Dinamo je ime Croatia Zagreb nosio od 1993. godine. Bio je to potez kojim se tadašnji hrvatski politički vrh, predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom, želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Tuđman je pod imenom Croatia želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu. Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava i četiri kupa. Ime Dinamo vraćeno je nakon višegodišnje borbe navijača.
Valentinovo
Dana 14. veljače obilježava se Valentinovo, Dan sv. Valentina ili Dan zaljubljenih. Obilježavanje ovoga dana potječe još iz doba staroga Rima.
Kršćanstvo je tada bilo mlada religija, a na vlasti je bio car Klaudije II., koji je branio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlaska u rat. U to je vrijeme živio svećenik Valentin koji je potajno vjenčavao vojnike koji su to željeli.
Vlasti su ga zbog toga ulovile i bacile u tamnicu, a 14. veljače po carevoj kazni su mu odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem. Danas je Valentinovo dan posvećen izražavanju ljubavi, a tradicije Valentinova različite su po zemljama.
