NA DANAŠNJI DAN: Teodor Georgiević, Ephraim Kishon, Rudolph Valentino, Pakt Hitler-Staljin, Mirko Malez, Dominik Mandić, trgovina robljem
Teodor Georgiević, hrvatski političar – 1910.
Teodor Georgiević, rođen u Osijeku 23. kolovoza 1910., bio je hrvatski političar, zastupnik Hrvatskog i Ugarskog sabora, veliki župan Bjelovarsko-križevačke županije.
U Beču i Grazu uspješno je studirao i završio pravo. Bio je dobrovoljac u srpsko-turskom ratu 1876. godine. Obavljao je velik broj činovničkih funkcija u Osijeku pa je bio i kraljevski kotarski predstojnik od 1886. godine. Postaje županijski tajnik u Bjelovaru 1892. godine te podžupan Bjelovarsko-križevačke županije 8 godina.
Zastupnik je u Hrvatskom i Ugarskom saboru desetak godina. U lipnju 1904. imenovan je za velikog župana Bjelovarsko-križevačke županije i bio je na toj funkciji do smrti 1910. godine. Njegovim zalaganjem Bjelovar se naglo razvijao.
Početkom njegovog mandata grad je imao oko 1500 stanovnika, a 7 godina kasnije više od 7000 stanovnika. Otvoreno je mnogo banaka i štedionica, prvo kino, veliki paromlin u blizini centra grada, koji i danas radi te važne željezničke pruge Križevci-Bjelovar i Bjelovar-Virovitica. Zalagao se za slogu Hrvata i Srba i bio je blizak tada vladajućoj Hrvatsko-srpskoj koaliciji.
Ephraim Kishon, izraelski humorist 1924.
Ephraim Kishon, izraelski humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj rođen je u Budimpešti 23. kolovoza 1924. kao Ferenc Hoffman.
Studirao je likovne umjetnosti – slikarstvo i skulpturu kad je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih konc-logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj, i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.
Njegovi filmovi Sallah Shabati i Shoter Azulai nominirani su za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Djela su mu prevedena na 37 jezika, pedesetak knjiga koje je napisao prodano je u više od 40 milijuna primjeraka.
Rudolph Valentino, ikona Hollywooda – 1926.
Dana 23. kolovoza 1926. umro je Rudolph Valentino, američki filmski glumac. Rudolph Valentino bio je talijanski glumac. Najpoznatiji filmovi su mu The Sheik i The Four Horsemen of the Apocalypse . Poznat je po nadimku ‘Latinski ljubavnik’, kojeg je stekao kao jedna od najpoznatijih filmskih zvijezda 1920-ih godina i jedna od najvećih ličnosti ere nijemog filma. Valentinova smrt, u New Yorku 23. kolovoza 1926., u dobi od 31 godinu izazvala je dotada nezapamćenu masovnu histeriju među obožavataljicama, pretvorivši ga u jednu prvih ikona Hollywooda.
Pakt Hitler – Staljin – 1939.
U Moskvi su Sovjetski savez i Njemačka potpisali pakt o nenapadanju. U tajnom su se dodatku Hitler i Staljin dogovorili o interesima u istočnoj i jugoistočnoj Europi (podjela intersnih sfera u Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj).
Pakt Ribbentrop-Molotov aka pakt Hitler-Staljin ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je bio značajan sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisali su ga 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Mihajlovič Molotov i njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop.
Trgovinska razmjena između dviju moćnih država – gdje je Njemačka dobivala naftu i sirovine do kojih je imala otežan pristup uslijed britanske vojne blokade, a Sovjetski Savez je dolazio do moderne tehnologije – bila je vrlo značajna u prve dvije godine II. svjetskog rata u kojem su SSSR i Njemačka zajednički napali više država i podijelili između sebe njihove teritorije.
Sovjetski Savez si je sklapanjem Pakta osigurao još stanovito razdoblje mira i mogućnost da se bolje pripremi za vojni sraz s Trećim Reichom.
Europski parlament od 2009. godine obilježava današnji dan Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Obilježavanjem Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska se pridružila većini zemalja članica EU u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.
Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006) u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
Europski je parlament u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji. Hrvatska se tako pridružila Estoniji, Latviji, Litvi, Sloveniji i Švedskoj obilježavanjem 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dok osamnaest drugih članica obilježava 27. siječnja, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Mirko Malez, paleontolog – 1990.
Mirko Malez, (05.11.1924.-23.08.1990.), paleontolog. Osnovnu školu i mehaničarski zanat izučio je u Ivancu, a srednjoškolsko obrazovanje u Varaždinu. Kao učenik varaždinske gimnazije sudjeluje u ljetnim arheološkim istraživanjima u varaždinskoj okolici pod vodstvom Stjepana Vukovića. Studirao je geološke znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Za vrije studija radio je kao tehnički suradnik u Geološko-paleontološkoj zbirci i laboratoriju za krš JAZU, koji pod njegovim vodstvom postaje Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara. Doktorirao je 1963. godine, a redovni član JAZU (HAZU) postao je 1979. godine. Postigao je velik ugled na području paleozoologije, paleoantropologije, speleologije i geologije kvartara. Obogatio je svjetsku znanost radovima o spiljskim naslagama Vindije, Velike Pećina na Ravnoj gori, o pojavama ledenih klinova, krioturbaciji, razvitku riječnih terasa i dr. Najveći broj radova posvetio je faunama fosilnih sisavaca pleistocena, njihovoj rasprostranjenosti, migracijama i vrstama u geološkoj povijesti. Analizirao je nalazišta fosilnih ljudi u Vindiji, Velikoj pećini i drugim lokalitetima i uspoređivao svoja istraživanja s europskim nalazima. Odlikovan je visokim odličjima i izabran za člana Austrijske akademije znanosti 1989. godine. Objavio je više stotina stručnih i popularnih radova, a značajno mjesto u njegovim istraživanjima uvijek je imao ivanečki kraj.
Dominik Mandić, povjesničar – 1973.
Mandić, Dominik (Andrija), hrvatski povjesničar (Lise kraj Širokoga Brijega, BiH, 2. XII. 1889 – Chicago, 23. VIII. 1973). Godine 1906. ušao u franjevački red, za svećenika se zaredio 1912. Nakon studija na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru školovanje nastavio u Fribourgu u Švicarskoj gdje je 1921. stekao doktorat teologije. Vrativši se u domovinu, bio je do 1939. ravnatelj širokobriješke gimnazije, potom generalni definitor kapitula franjevačkoga reda u Rimu sve do 1951., a nakon toga vizitator Hercegovačkoga franjevačkoga komesarijata u SAD-u. Do smrti živio u samostanu sv. Ante u Chicagu. Bio je jedan od suosnivača Hrvatske pučke stranke i predsjednik Saveza hrvatskih svećenika u Sjevernoj Americi. Zbog kritičkog stajališta prema poslijeratnomu uređenju Jugoslavije, njegova su djela bila objavljena u Hrvatskoj tek početkom 1990-ih. Bavio se poviješću Bosne i Hercegovine, poviješću bosanskohercegovačkih franjevaca te poviješću Hrvata. Glavna djela: Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora (1957), Bosna i Hercegovina: povjesno-kritička istraživanja (I–III, 1960–62), Franjevačka Bosna (1968), Hrvati i Srbi dva stara različita naroda (1971., 1990), i Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (1963., 2009).
Dan sjećanja na trgovinu robljem
U organizaciji UNESCO-a u svijetu se 23. kolovoza obilježava Međunarodni dan sjećanja na ukinuće trgovine crnim robljem. Na taj su dan prije 213 godina crnci robovi u Santo Domingu organizirali ustanak, koji je odigrao važnu ulogu u ukidanju trgovine crnim robljem, koja se događala preko Atlantskog oceana. Žrtvama te trgovine bilo je, čini se, više od deset milijuna stanovnika afričkog kontinenta, koji su kao robovi dovezeni u Južnu i Sjevernu Ameriku.
