NA DANAŠNJI DAN: Julije Cezar, James Watt, Coco Chanel, Federico Lorca, Luko Paljetak, Bill Clinton, Sputnjik, Hugo Gernsbach, Mirko Kovač, Dan fotografije
Gaj Julije Cezar Oktavijan, prvi rimski car – 14.
BGaj Julije Cezar Oktavijan je jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima.
U zasluge mu se, između ostalog, ubraja privođenje kraju gotovo stogodišnjeg razdoblja građanskih ratova i donio Rimu mir (Pax Romana), razvoj i napredak, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. pr. Kr., a znači Uzvišeni, pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva.
August je otac današnje europske civilizacije (kao što je Ćin Ši Huangdi za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska država se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vlašću raznih diktatora (Gaj Marije, Sula, Cezar). Toj politički oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao još mnogo godina života. U današnjem političkom smislu najvažnija posljedica njegovih reformi je preživljavanje ideje da vlast potječe od naroda (republikanska ideja) pošto je ona bila osnova njegovog političkog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni život ljudi, njegova ostavština su policija, vatrogasci i mirovinsko osiguranje pošto su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine.
James Watt, škotski izumitelj parnoga stroja – 1765.
James Watt bio je škotski izumitelj i inženjer. Godine 1765. izumio je parni stroj novog tipa koji je imao kondenzator i uređaj za isisvanje zraka i kondenziranje pare.
Godine 1769. patentirao je svoj parni stroj koji je za osiguranje broja okretaja imao centrifugalni regulator, što je zapravo bilo poboljšanje stroja kojeg je izradio Thomas Newcomen. Newcomenovu stroju je primarna funkcija bila crpljenje vode iz poplavljivanih rudnika.1764.g. Sretan slučaj: Watta su zamolili da popravi umanjeni model Newcomenova stroja koji je služio u nastavi na Sveučilištu. Smatra se da je Thomas Newcomen oko 25 godina prije Wattova rođenja izumio prvi parni stroj, međutim, Wattovi strojevi imali su opsežniji učinak.
Watt je zaslužan za znatno usavršavanje u radnom učinku stroja time što je kondenzirao paru u posebnoj zatvorenoj posudi. Da bi popravio parni stroj, Watt ga je trebao detaljno istražiti te je otkrio da je posve nedjelotvoran. Najveću slabost tog stroja uočio je u grijanju i hlađenju cilindra pri svakom udaru. Time se uzalud rasipala golema količina goriva, a i vremena potrebnog za ponovno zagrijavanje cilindra na temperaturu na kojoj se proizvodila para. Nakon toga Watt je počeo razmišljati o mogućim poboljšanjima Newcomenova stroja. Priča se da mu je rješenje palo na pamet jednog dana 1765. godine dok je šetao parkom Glassgow Green. Watt je shvatio da je ključ bolje djelotvornosti u tome da se para kondenzira u odvojenom spremniku i tako cilindru i klipu omogući da uvijek ostanu vrući.
Nekoliko godina kasnije Watt se povezao sa Matthewom Boultonom i zajedno 1774. otvorili tvornicu ‘Boulton & Watt’ i krenuli u proizvodnju parnih strojeva. Prije Matthewa Boultona Wattov partner bio je John Roebuck s kojim je također prodavao parne strojeve no tvrtka je pala u stečaj. Jedinica snage dobila je, njemu u čast, oznaku watt. Umro je u Heathfield kraj Birminghama 19. kolovoza 1819.
Coco Chanel, francuska dizajnerica – 1883.
Gabrielle ‘Coco’ Chanel, rođena u Saumuru 19. kolovoza 1883., francuska modna kreatorica i pionirka u svijetu mode. Smatra se najznačajnijom osobom modnog dizajna u 20. stoljeću.
Imala je niz ljubavnika i prosaca, ali se nikada nije udala. Pretvorila je pariški hotel Ritz u svoj dom, gdje je živjela preko 30 godina. Tamo je stanovala čak i tijekom nacističke okupacije Francuske, a posebno je napadana zbog toga što je imala nacističkog oficira za ljubavnika. To su joj Francuzi teško oprostili, iako je rehabilitirala svoj ugled nakon što je završio Drugi svjetski rat. Osim stana poviše butika u Rue Cambon, imala je i vilu La Pausa u gradiću Roquebranu na francuskoj rivijeri. Portretirana je na filmu i u kazalištu gdje je napravljen mjuzikl, a glavnu ulogu tumačila je Katharine Hepburn. Posljednje godine života provela je u švicarskom gradu Lausanni, u čijem hotelu Ritz i umire 1971. godine. Imala je 88 godina. Tamo je i pokopana, a grob joj okružuje pet kamenih lavova. Nakon dugih borbi za vodstvo kuće Chanel, na njeno čelo došao je Karl Lagerfeld.
Federico García Lorca, pjesnik – 1936.
Federico García Lorca (selo Fuente Vaqueros kod Granade, Španjolska, 5. lipnja 1898. – Granada, 19. kolovoza 1936.), španjolski pjesnik i dramatičar.
Njegov život i djela obilježila su vrijeme prije i nakon Španjolskoga građanskog rata. Putovao je po Španjolskoj i Americi, živeći i pišući djela koja su prevedena na desetke jezika, a njegovo je ime poznato po cijelom svijetu.
panjolski pjesnik i dramatičar Federico García Lorca, najugledniji španjolski pjesnik 20. stoljeća koji je sjedinio tradicionalne vrijednosti narodne baštine sa španjolskom i modernom književnosti, autor pjesničkih zbirki Dojmovi i krajolici, Pjesme i Ciganski romancero, te dramskih djela Čudnovata postolarka, Krvava svadba, Dom Bernarde Albe i brojnih drugih, rođen je u Fuente Vaquerosu kod Granade, 5. lipnja 1898. godine.
García Lorca i danas je jedan od pjesničkih stupova XX. stoljeća na Zapadu. U Hrvatskoj je snažno utjecao na pjesništvo 1950-ih, a zastupljen je u prijevodima drama i u svim važnim antologijama svjetskoga pjesništva XX. Stoljeća.
Kao osvjedočenog antifašista ubili su ga u građanskome ratu frankisti, bojeći se njegova utjecaja na raspoloženje naroda.
Luko Paljetak, pjesnik – 1943.
Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943) je hrvatski književnik akademik. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija. Stalni je član HAZU-a i dopisni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (SAZU). Član je i brojnih književnih udruženja u Hrvatskoj i inozemstvu i dobitnik mnogih nagrada i priznanja. Urednik je časopisa Dubrovnik koji izdaje Matica Hrvatska ogranak Dubrovnik. Mnoge od njegovih pjesama su uglazbljene i postale su nezaobilazni dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture (U svakom slučaju te volim, Na Stradunu, pjesme za dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i druge). Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Bill Clinton, predsjednik SAD-a – 1946.
Bill Clinton prvi je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država koji je rođen nakon 2. svjetskog rata. Kada je postao predsjednik imao je 46 godina, što ga čini, nakon T. Roosevelta i John F. Kennedya, najmlađim američkim predsjednikom.
Kao član Demokratske stranke i dugogodišnji guverner Arkansasa Bill Clinton je prvi član Demokratske stranke koji je nakon 12 godina postao predsjednik Sjedinjenih Država. Nakon preuzimanja vlasti obećao je ne samo promijeniti smjer kojim su republikanci vodili državu već i politiku vlastite stranke. Veliki udjel u njegovoj pobjedi imao je program oporavka nacionalne ekonomije koja je posrnula za vrijeme dok je George H. W. Bush bio predsjednik.
Za njegova prvoga mandata (1993–97) SAD doživljava gospodarski prosperitet, uravnotežen je proračun, započete su važne reforme zdravstvenoga i obrazovnoga sustava, a američko vodstvo u svijetu učvršćeno je nizom vanjskopolitičkih postignuća – uklanjanje vojne diktature na Haitiju, unaprjeđivanje izraelsko-palestinskoga i sjevernoirskoga mirovnoga procesa te zaustavljanje rata u BiH (Daytonski sporazum 1995). Drugi mandat zasjenjen je otkrivanjem veze s pripravnicom u Bijeloj kući Monicom Lewinsky i optužbom (impeachment) zbog ometanja pravde. Na suđenju u Senatu početkom 1999. oslobođen optužbi. Pridonio i okončanju srbijanskoga terora na Kosovu (zračni napadi NATO-a u proljeće 1999).
Lansiran Sputnjik 5. – 1960.
Prvo tijelo u svemiru izrađeno ljudskom rukom bio je satelit Sputnik 1, lansiran u orbitu oko Zemlje 1957. raketom R-7 s raketodroma Bajkonur. Bio je kuglasta oblika, mase 84 kg, opremljen s 4 antene te radioodašiljačem koji je emitirao 21 dan nakon polijetanja.
U Sputnjiku 5 su bili psi Belka i Strelka, 40-ak više miševa, 2 štakora te različite vrste biljaka.
Lansiran je iz Bajkonura u orbitu 19. kolovoza 1960. Bio je prvim svemirskim letom, kojim su se životinje i vratile iz orbite.
Vratio se sutradan na Zemlju, 20. kolovoza 1960. godine.
Hugo Gernsbach, otac SF-a – 1967.
Hugo Gernsbach (16.08.1884., Luksemburg – 19.08.1967., New York) izumitelj, otac znanstvene fantastike.
U mladosti, Gernsback je bio fasciniran nedavnim izumima kao što su telefon i znanstveni potencijal koji je nudila električna struja. 31. siječnja 1904, 19-godišnji Hugo krenuo je na SS Pennsylvania u Boulogne-sur-Mer, u Francuskoj, i stigao je u New York 14. veljače 1904. 1909. godine osnovao je Wireless Association of America, koje u godinu dana prikuplja 10,000 članova.
1926, Gernsback započinje s Amazing Stories, znanstveno-fantastični časopis ( termin koji je Gernsback sam skovao) koji je bez sumnje inspirirao mnoge mlade Amerikance u njihovim težnjama prema Mjesecu. Predvidio je slijetanje na mjesec ranih 1970-tih; to se zapravo dogodilo 1969.Njegove vizije uključivale su kontracepciju, mobilne telefone, on-line spojeve, fax uređaje, flat screen TV, slušne uređaje, tekuće gnojivo, zvučnike, mikrofilm, noćni bejzbol, radarsko navođenje, radio-piano (današnji sintesajzer), učenje u snu, nehrđajući čelik, sintetsku tkaninu, magnetofon, podvodni tunel, videofon, uređaji za prevođenje, virtualnu stvarnost i mnoge druge.Do svoje smrti u dobi od 83 godine, 19kolovoza 1967, Hugo Gernsback imao je 80 znanstvenih patenata. Nagrada Hugo ili nagrada za postignuća u znanstvenoj fantastici nazvana je prema Hugo Gernsbacku, ocu znanstvene fantastike i dodjeljuje se godišnje od strane Svjetskog društva znanstvene fantastike (WSFS).
Neuspješni državni udar u SSSR-u – 1991.
Sovjetski Savez je do ljeta 1991. godine već bio jednom nogom u grobu. Političke elite sovjetskih republika htjele su se udaljiti od središnje vlade. Nakon kolovoza 1991., kada je sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov otišao na odmor na Krim, potpredsjednik SSSR-a Gennadij Janajev je, zajedno s čelnicima agencija za provedbu zakona i nekim visokim dužnosnicima, kovao zavjeru kako da ga zbaci s vlasti.
Dana 19. kolovoza 1991. je objavljena “Deklaracija o sovjetskom vodstvu”, u kojoj je objašnjeno da je Gorbačovljeva moć prenesena na Janajeva, koji je sebe proglasio šefom novoformiranog Državnog odbora za izvanredno stanje. U Moskvi su stacionirani tenkovi i trupe dok su Boris Jeljcin i rusko vodstvo odbijali ustanak. Članovi Državnog odbora za izvanredno stanje predali su se 21. kolovoza.
Mirko Kovač, pisac – 2013.
Mirko Kovač rođen 26. prosinca 1938. u Petrovićima blizu Bileće, a umro u Poreču, na današnji dan 2013. godine.
Rano je otišao od kuće, s jedinim ciljem da postane pisac, sam se uzdržavao i školovao, mijenjao gimnazije, najčešće zbog sukoba s profesorima, pohađao Akademiju za pozorište i film u Beogradu, koju nije završio jer je već tada, 1962., objavio roman Gubilište, zbog kojeg je optužen za stvaranje “mračne slike svijeta”.
Sve češće boravi u Zagrebu, gdje je za Jadran-film napisao šest scenarija po kojima su snimljeni nagrađivani filmovi Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije i drugi. Istovremeno piše drame za kazalište i televiziju, izvođene i zabranjivane u Sarajevu, Mostaru i Zagrebu. U Beogradu je 1971. objavio zbirku pripovijedaka Rane Luke Meštrevića, koja je proglašena najboljom knjigom priča, da bi dvije godine poslije bila povučena iz knjižnica i osuđena kao “crna slika stvarnosti”.
Kovač nastavlja objavljivati u Zagrebu, romane Ruganje s dušom i Vrata od utrobe, za koji dobiva niz nagrada, između ostalih NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine. U drugoj polovini osamdesetih aktivno se suprotstavlja rastućem srpskom nacionalizmu te 1991. zauvijek napušta Beograd i dolazi u Rovinj, gdje kao suradnik tjednika Feral Tribune nepromijenjenim tempom nastavlja pisati protiv hrvatskoga nacionalizma.
U Rovinju piše nove i redigira stare knjige: Kristalne rešetke, Grad u zrcalu, pripovijetke Ruže za Nives Koen, novu verziju Ruganja s dušom te dvije drame, izvedene u Crnogorskome narodnom pozorištu u Podgorici, kao i knjige eseja Pisanje ili nostalgija i Elita gora od rulje. S Filipom Davidom objavljuje Knjigu pisama 1992-1995. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada, između ostalih Herderove nagrade, nagrade Tucholsky, slovenske srednjoeuropske nagrade Vilenica, bosanskih nagrada Bosanski stećak i Meša Selimović, crnogorskih nagrada 13. jul, Stefan Mitrov Ljubiša i Njegoševe nagrade.
Dobitnik je hrvatskih nagrada Vladimir Nazor, August Šenoa, Nagrade Jutarnjeg lista i drugih. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Odlaskom Mirka Kovača naši su književnost, film i teatar izgubili jednoga od svojih najvećih pisaca u dvadesetom stoljeću. Njegovo djelo pripada jezicima na kojima je pisao, kulturama koje je svojim knjigama gradio, gradovima u kojima je živio i čiju je književnu topografiju ispisivao. Kovačevo djelo pripada čitateljima ovoga jezika zauvijek, dok god Kovačev jezik postoji.
Svjetski dan fotografije
Dan 19. kolovoza dan je kada se širom svijeta slavi fotografija. Još u siječnju davne 1839. Louis-Jacques-Mandé Daguerre, francuski umjetnik i kemičar, predstavio je svoj izum u fotografiji – dagerotipiju koju je nekoliko mjeseci kasnije, na današnji dan, prihvatila francuska vlada i proglasila projektom ‘Libere au monde’ (fr. Slobodan za svijet). U 17. stoljeću profesor Johann Heinrich Schulze je miješanjem dušične kiseline, srebra i krede dobio prvu fotoosjetljivu mješavinu. Camera obscura u istom stoljeću postaje prijenosna kutija. Međutim sve do 19. stoljeća, fotoosjetljive mješavine nisu mogle trajno sačuvati zabilježenu sliku. . Problemom se pozabavio francuski izumitelj Joseph Nicéphore Niépce. Kombinirao je fotoosjetljivi papir i cameru obscuru te 1826. godine napravio prvu fotografiju. Za nastajanje prve fotografije bila je potrebna ekspozicija u trajanju od čak 8 sati zbog vrlo slabe fotoosjetljivosti premaza ploče u cameri obscuri.
