NA DANAŠNJI DAN: Ante Starčević, Papa Benedikt XVI., Josip Silić, Dan Zubić vile
Ante Starčević, hrvatski političar – 1896.
Dana 28. veljače 1896. u Zagrebu je, u 73. godini života, umro Ante Starčević, hrvatski političar i književnik.
Starčević je u Hrvatskom saboru bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. godine osnovao s Eugenom Kvaternikom.
Od prvih svojih zapisa iz 1861. godine pa do zadnjeg svog govora, Ante Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti dok bude pod Austriom-Madjarijom.
Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema “umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari… urotili protiv narodima. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.
Papa Benedikt XVI. odstupio s dužnosti poglavara Katoličke crkve. – 2013.
Benedikt XVI., lat. Benedictus PP. XVI. (Marktl am Inn, Bavarska, 16. travnja 1927.), rođen je kao Joseph Alois Ratzinger, 265. nasljednik apostola Petra, papa od 19. travnja 2005. do svog odreknuća 2013.
Kardinalska konklava izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu (265. po redu) 19. travnja 2005. godine. S više od 78 godina starosti, Joseph Ratzinger je najstariji papa koji je izabran u zadnjih 275 godina, poslije pape Klementa XII. Benedikt XVI. je osmi Nijemac koji je izabran za papu, zadnji je bio nizozemsko-njemački Hadrijan VI. (1522.-1523.), dok je zadnji papa s imenom Benedikt bio Benedikt XV., koji je služio od 1914. do 1922. godine.
Bio je najmlađi od troje djece u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Za svećenika je zaređen 1951. godine, zajedno s bratom Georgom. Doktorirao je teologiju 1953. godine i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. Papa Pavao VI. imenovao ga je za kardinala 27. lipnja 1977. godine, a četiri godine kasnije 1981. godine papa Ivan Pavao II. postavio ga je za pročelnika Kongregacije za nauk vjere.
Kao pročelnik Kongregacije, Ratzinger je preispitivao, branio i potvrđivao katolički nauk u vezi mnogih aktualnih tema. Za razliku od svoga prethodnika, koji je bio više baziran na moral i socijalnu dimenziju katoličke vjere, želio je upozoriti na temeljne teološke teme koje prethode moralu: sloboda, ljubav, Bog i Krist. Često je propovijedao o prijateljstvu s Isusom, promicao je novu evangelizaciju, osuđivao je moralni relativizam i konzumerizam. Imao je veći broj pastoralnih putovanja. Posjetio je i Hrvatsku 4. i 5. lipnja 2011. godine, pod geslom “Zajedno u Kristu”. Dana 11. veljače 2013., Vatikan je objavio da se papa Benedikt odriče službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, zbog svoje poodmakle dobi, s danom 28. veljače 2013. godine.
Josip Silić, jezikoslovac – 2019.
Josip Silić (Milaši pokraj Jelenja, 4. siječnja 1934. – Zagreb, 28. veljače 2019.), hrvatski jezikoslovac, kroatist i teoretičar jezika.
Jedan od najobrazovanijih hrvatskih općih jezikoslovaca i kroatista, Silić je dao izuzetan doprinos skoro svim područjima jezikoslovlja, poglavito u opisu hrvatskoga jezika i uvedbi suvremenih jezikoslovnih disciplina u nastavi. U fonetici i fonologiji je ostavio niz zapaženih djela, među kojima se ističu «Osnove fonetike i fonologije hrvatskoga književnoga jezika», 1974. (zajedno s Dragutinom Rosandićem), moderno zasnovan i izveden udžbenik, oslobođen mladoslovničarskih naplavina i objavljen pod onda ne baš poćudnim hrvatskim imenom, te više srednjoškolskih udžbenika izašlih u samostalnoj Hrvatskoj.
Uz više tekstova iz područja morfologije (npr. udžbenika), Silić je i autor, po mnogima, jednoga od prijelomnih djela kroatistike i hrvatske sintakse, «Od rečenice do teksta», 1984., u kojem se daje opis ustroja teksta.
Godine 1986. objavljuje, zajedno s Vladimirom Anićem, «Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika», djelo različito ocjenjivano: mnogi mu priznaju sustavni propis i prijeglednost u izlaganju građe, dok se isto tako nemali dio hrvatske lingvističke javnosti ozlojedio s «ili» u naslovu (što su, valja napomenuti, činili i drugi hrvatski jezikoslovci), a najviše prihvaćanjem nekih novosadizama u propisu (potcijeniti, otčepiti,..), kao i bizarnostima u pravopisnome rječniku koji vrvi turcizmima (đezapluk, ćurčibaša, …).
Taj je pravopis, dorađen i ponešto izmijenjen, ponovo izdan 2001. godine kao «Pravopis hrvatskoga jezika». Na pravopisnom je području vrlo utjecajan Silićev «Hrvatski računalni pravopis», 1996., uzorno djelo računalnoga pravopisanja koji je Microsoft otkupio kao primjeran «spelling checker» za slavenske jezike. Pionirskim se može smatrati Silićev rad na hrvatskim funkcionalnim stilovima (tekstovi objavljeni u časopisu Matice hrvatske «Kolo»), uvidi kojih su utkani u moderno koncipiranu «Gramatiku hrvatskoga jezika», 2005., što ju je objavio u suautorstvu s Ivom Pranjkovićem.
Silićevo djelo karakterizira strogost u izvedbi i sustavnost u izlaganju, razlikovanje jezičnoga sustava i standarda (tu su zanimljive Silićeve opaske o narječjima – po Siliću, čakavsko i kajkavsko nisu narječja hrvatskoga jezika; također, Silić smatra da je pojam dijasistema, što ga je lansirao Dalibor Brozović, protuslovan i nepotreban), te širok spektar interesa, od fonetike i fonologije, preko morfologije i morfofonologije do sintakse i diskursa. Široj je hrvatskoj (i ne samo hrvatskoj) javnosti Silić poznat najviše po sporovima oko pravopisanja, u kojoj su na suparničkoj strani Babić i Brozović. Političko etiketiranje, potencirano senzacionalističkim tekstovima koji bujaju u bulevarskome tisku, a koje je zahvatilo sve sudionike hrvatske pravopisne zavrzlame, daje iskrivljenu sliku o djelu ovoga samozatajnoga i izuzetno utjecajnoga hrvatskoga jezikoslovca.
Dan Zubić vile
U nekom trenutku života, sve je nas posjetila zubić-vila. Tako da ne čudi, da je negdje usput rođena ideja o uvođenju dana u čast ove vile. Priča o zubić-vili seže još u doba srednjeg vijeka, iako točno porijeklo priče nije točno poznato. Zapravo, vila je možda samo bila sredstvo za smirivanje djeteta koje je prolazilo kroz čudnu fazu gubitka zuba (na kraju krajeva, svi smo to prošli). Ipak, dan zubić-vile osmišljen je kako bi se odala počast ovom velikodušnom duhu koji je poznat po ostavljanju slatkiša ili novca ispod jastuka u zamjenu za svaki ispali mliječni zubić.
