NA DANAŠNJI DAN: Carlo Goldoni, Victor Hugo, Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske, Franjo Majetić, Zvane Črnja, Dan pričanja bajki
Carlo Goldoni, komediograf 1707.
Dana 26. veljače 1707. godine u Veneciji je rođen Carlo Goldoni, talijanski komediograf i reformator komedije, najpoznatiji po komediji ‘Gostioničarka Mirandolina’
Goldoni je rođen u imućnoj obitelji liječnika Giulija, rodom iz Modene, i Mlečanke Margherite Savioni. Nisu ga privlačili izgledi da krene očevim stopama. Iako nikada nije upoznao djeda Carla, zarana je pokazao da je od njega naslijedio strastvenu zaokupljenost kazalištem i druželjubivu narav.
Školovao se u Perugi, na dominikanskome učilištu u Riminiju, odakle je pobjegao s družinom putujućih glumaca. Na kraju je diplomirao na Sveučilištu u Padovi.
Idućih godina je pisao komične međuigre, tragikomedije i lebrete za melodrame, ali i prve sastavke što najavljuju zrelo stvaralačko razdoblje, između 1748. i 1762. godine. Konzervativni protivnici kazališne reformacije i ćudljivosti publike naveli su ga 1762. da se od Mletaka oprosti komedijom Jedna od zadnjih pokladnih večeri i pođe u Pariz raditi kao pisac predložaka za Comedie Italienne, kazalište koje je i dalje njegovalo talijansku komediju dell’arte, gdje je Goldoni nastavio ulagati reformatorske napore da pisanim tekstom unaprijedi kazališni izraz.
Prije smrti na francuskome je sastavio Memoare, zapise o uspomenama na svoj raznoliki, kazalištu posvećeni, život. Umro je u oskudici, 6. veljače 1793.
Victor-Marie Hugo, pisac – 1802.
Victor-Marie Hugo (Besançon, 26. veljače 1802. – Pariz, 22. svibnja 1885.), francuski romanopisac, pjesnik, esejist, dramaturg i aktivist za ljudska prava, te možda najutjecajnija ličnost Francuskog romantizma.
Iako je u Francuskoj najpoznatiji po svojim pjesmama i dramama, u ostalom svijetu znamo ga po romanima Jadnici (Les Misérables) i Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris).
Među njegovim mnogim pjesničkim zbirkama, Les Contemplations i La Légende des Sie`cles su iznimno cijenjene kod kritičara, a Hugo se nekad identificira kao najveći francuski pjesnik.
Iako je bio ekstremno konzervativan dok je bio mlad, pridružio se ljevici što su godine prolazile.
Postao je strastveni republikanac i njegova djela dodiruju političke i socijalne probleme i umjetničke trendove tog vremena.
Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske, hrvatski ban – 1851.
Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske (Bjelovar, 26. veljače 1851. – Beč, 31. siječnja 1931.), hrvatski političar. Hrvatski ban te kraljevski komesar (povjerenik) u kraljevini Hrvatskoj -Slavoniji od 1912. do 1913. godine.
Banom je imenovan 20. siječnja 1912. godine. Nije mogao slomiti Hrvatsko-srpsku koaliciju. Sabor koji je već bio sazvan za 7. veljače na njegov je prijedlog 27. siječnja 1912. godine raspušten. 4. travnja suspendiran je Ustav, dok je on 5. travnja postavljen za kraljevskog povjerenika. Omladinac Luka Jukić izvršio je na njega 8. lipnja 1912. u Zagrebu neuspio atentat.
U to vrijeme jugoslavenska nacionalna revolucionarna omladina bila je u svom punom poletu. Za njegova režima vodio se Balkanski rat. Veliki i nenadani uspjesi Srbije u tom ratu primorali su bečke i peštanske vladajuće krugove da popuste Zagrebu.
Nakon što je 31. listopada atentat ponovljen, Cuvaj je 22. prosinca “poslan na dopust” i više se nije vraćao na položaj povjerenika. Uprava je bila povjerena dr. Unkelhäuseru, a kad je Cuvaj razriješen službe, imenovan je novim povjerenikom barun Ivan Skerlecz.
Franjo Majetić, glumac – 1923.
Franjo Majetić (Zagreb, 26. veljače 1923. – Varaždin, 29. studenog 1991.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Glumu je započeo u Varaždinu. Nastupao je u većini hrvatskih kazališta.
Najveće uspjehe je postigao ulogama Ardonjaka u Čarugi i Franje Šafraneka u komediji Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli.
Osim dramskih uloga, glumio je i u djelima Shakespearea, Goldonija, Držića, Tituša Brezovačkog i drugih.
Zvane Črnja, hrvatski književnik – 1991.
Črnja, Zvane, hrvatski pjesnik, publicist, esejist i kulturni povjesničar (Črnji kraj Žminja, 9. X. 1920 – Zagreb, 26. II. 1991). Talijansku osnovnu školu započeo u Žminju, građansku školu i trgovačku akademiju završio u Sušaku 1940. kao istarski emigrant.
Za rata politički je, kao ilegalni radnik, bio angažiran u Istri kao novinar i kulturno-prosvjetni referent. Nakon rata studirao pravo u Zagrebu, uređivao listove i časopise u Rijeci i Zagrebu (Glas Istre, Vjesnik, Ilustrirani vjesnik, Dometi, Otkrića, Most i dr.), bio dramaturg u Zagreb filmu te glavni urednik edicije Istra kroz stoljeća.
Osnovao je Čakavski sabor i potaknuo mnoge istarske kulturne manifestacije (Aleja glagoljaša, Pazinski memorijal i dr.). – Mali istarski čovjek i težak život svakodnevice temeljni su motivi Črnjinih pjesama pisanih žminjskom čakavštinom (Bezak na tovare, 1976).
Najpoznatije mu je djelo Kulturna povijest Hrvatske (1978), a kao publicist i esejist, uz napise o istarskim piscima (M. Balota, D. Gervais), najviše se bavio djelom M. Krleže kao istaknuti krležijanac (Sukobi oko Krleže, 1983). Napisao i televizijske drame o J. Kloviću i M. Maruliću.
Dan pričanja bajki
Mnogi “stari” roditeljski običaji polako padaju u zaborav. Jedan od tih običaja je i pričanje priča i bajki djeci, obično prije spavanja.
No, današnji dan posvećen je upravo tome – pričanju bajki, od Grimmovih, urbanih legendi, do mnogih drugih.
Zato, pronađite danas vremena i posvetite ga čitanju omiljene priče, bilo da je čitate vlastitom djetetu, nećaku, ili se sami prisjetite svog djetinjstva čitajući svoju najdražu bajku iz djetinjstva.
