NA DANAŠNJI DAN: Daniel Bernoulli, Jules Verne, Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, Ivan Kozarac, James Byron Dean, ZOI Sarajevo 84, Hrvatska prvi put za ZOI

Daniel Bernoulli, fizičar – 1700.

Daniel Bernoulli (Groningen, 8. veljače 1700. – Basel, 17. ožujka 1782.), švicarski matematičar, fizičar, botaničar, oceanograf i anatom. Sin Johanna Bernoullija. Izveo osnovnu jednadžbu za gibanje fluida (Bernoullijeva jednadžba).

Uveo kinetički model plinova, u kojem se točkaste čestice plina elastično sudaraju međusobno i sa stijenkama. Pokazao je da udarci molekula na površinu mogu objasniti pojavu tlaka te izveo Boyle-Mariotteov zakon (plinski zakoni). Godine 1738. objavio knjigu Hydrodynamica s primjenom zakona Newtonove mehanike (Newtonovi zakoni) na gibanje fluida pa se smatra osnivačem hidrodinamike.

Bavio se i matematikom, medicinom i oceanografskim istraživanjima, proračunavao je rad srca, oceanske struje, ponašanje broda na valovima, plimu i oseku, gibanja titrajućih i rotirajućih tijela, a bavio se i matematičkom teorijom vjerojatnosti.

Jules Verne, pionir znanstvene fantastike – 1828.

Jules Verne (Nantes, 8. veljače 1828. – Amiens, 24. ožujka 1905.) francuski je pisac romana za djecu i odrasle, pionir znanstvene fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta.

Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi. Znanstveno-fantastičnim romanom “Pet tjedana u balonu” stvorio je novu vrstu proze i osvojio milijune mladih čitatelja. Uskoro je napisao roman “Pustolovine kapetana Hatersa”, čiji su doživljaji odveli čitatelje u polarnu pustinju, a potom “Put u središte Zemlje”. Jedan od najpoznatijih romana je “20.000 milja pod morem” (1869.).

Preveden je na sve europske jezike. Svoje je junake Verne ispalio na Mjesec, pustio da plove pod morem u podmornici i natjerao da put oko svijeta prevale za samo osamdeset dana, što je u ono vrijeme bio fantastičan pothvat. Najzanimljivije je bilo to da je Jules Verne sam bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova maštanja ostvariti. Njegovi likovi – kapetan Nemo i Phileas Fogg poznati su djeci širom svijeta, i danas se pojavljuju u djelima drugih autora.

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, tvorac periodnog sustava kemijskih elemenata – 1834.

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (Tobolsk, 8. veljače 1834. – Sankt Peterburg 2. veljače 1907.), ruski kemičar.

Njegov je najveći doprinos vezan uz periodni sustav kemijskih elemenata. Iako su neki kemičari i prije uočili periodičnost svojstava kemijskih elemenata, Mendeljejev je prvi uvidio važnost tog otkrića (1869.).

Tada poznate elemente poredao je po rastućim relativnim atomskim masama i u tablici im dao mjesta koja im prirodno pripadaju na temelju periodičnosti njihovih svojstava.

U konačnom obliku periodnoga sustava (1871.) ostavio je prazna mjesta za do tada nepoznate kemijske elemente, predvidjevši tako svojstva za 3 poslije otkrivena elementa (skandij, galij i germanij).

Njegova tablica periodnoga sustava elemenata postala je tako osnovicom za razumijevanje temeljnih zakonitosti kemijskih znanosti, građe elemenata i spojeva i njihovih reakcija.

Ivan Kozarac, hrvatski književnik – 1885.

Ivan Kozarac je bio hrvatski književnik, romanopisac, pisac pripovjedaka i pjesnik. Rođen je 8. veljače 1885. godine u Vinkovcima. U hrvatskoj književnosti djelovao je samo četiri godine, za života objavio samo knjigu pripovijedaka “Slavonska krv”, no zbog svog iznimnog pripovjedačkog talenta i zanimanja za likove, zaslužio je jedno od najznačajnijih mjesta među prozaicima svojeg vremena.

U njegovim romanima i pjesmama najviše dolazi do izražaja opis slavonskog pejzaža. Najistaknutiji motivi Kozarčeva stvaralaštva bili su ljubav i sloboda. Prve pjesme bile su mu izrazito oponašateljske i diktantske. Đuka Begović najbolje je njegovo. Pripovijedajući specifičnu slavonsku čulnost i iskreno priznavajući svoje strasti i bolove za promašenim, Ivan je u hrvatskoj prozi stvorio junaka koji svojim osobinama nadrasta usko regionalan tip.

Roman Đuka Begović predstavlja vrhunac Ivanovog pripovijedanja. Prepun je slavonizama, tuđica i onomatopejskih riječi. Osjeća se i utjecaj “vojničkog rječnika” . Tu je Kozarac postigao ispreplitanje govornog jezika s jezikom i ritmom slavonskog bećarca. On opisuje tradicije u Slavoniji te roman možemo usporediti s dokumentom. Đuka Begović doživio je kazališno uprizorenje. Ostala Kozarčeva djela su «Slavonska krv» (1906.), «Izabrane pripovijetke» (1911.), «Pjesme» (1911.). Veliku zaslugu za tiskanje njegovih djela ima Dragutin Tadijanović. Ivan Kozarac umro je od tuberkuloze u 25. godini života, 16. studenog 1910. godine, u rodnim Vinkovcima.

James Byron Dean – 1955.

James Byron Dean, rođen u Fairmontu, 8. veljače 1931. bio je američki filmski glumac. Dean je simbol buntovne mladosti iz pedesetih godina 20. stoljeća. Glumio je u filmovima: ‘Istočno od raja’, ‘Buntovnik bez razloga’ i ‘Div’.

Poginuo je 30. rujna 1955. godine u automobilskoj nesreći. Iako je snimio samo 3 filma, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti filma.

Dean je jedna od najkraćih i najspektakularnijih filmskih karijera u povijesti filma. Simbol buntovne mladosti iz pedesetih godina 20. stoljeća, stječe kultni status kao utjelovljenje pobune mladih protiv društvenog licemjerstva.

XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu – 1978.

Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine, u Ateni, je odabrao Sarajevo za organizatora XIV zimskih olimpijskih igara. U konkurenciji su bili japanski Sapporo i zajednička kandidatura dva švedska grada Falun i Göteborg.

Međunarodni olimpijski odbor se u odabiru zemlje domaćina djelomično vodio političkim razlozima: kao nesvrstana zemlja, tadašnja SFRJ je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, zabilježene na OI tih godina. Glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima, održe u gradu koji je do tada najpoznatiji bio po događajima koji su bili neposredan povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.

XIV. Zimske olimpijske igre održale su se od 8. do 19. veljače u Sarajevu. Otvorenje, 8. veljače, na stadionu Koševo pratilo je oko 60 000 Sarajlija, a pred televizijskim ekranima i oko dvije milijarde ljudi. Olimpijski plamen je upalila hrvatska klizačica Sanda Dubravčić.

Igre su među sudionicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka”, ili kraće “Volimo Jureka, više od bureka”.

Hrvatska zastava prvi puta na ZOI – 1992.

Hrvatska je na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu (8. – 23.) 1992. ostvarila svoj prvi samostalni nastup na olimpijskim Igrama. Zastavu je nosio klizač Tomislav Čižmešija.

Te iste godine Hrvatska je zabilježila i prvi samostalni nastup na ljetnim Igrama, i to na Igrama u Barceloni. Iako je nastup u Albertivilleu protekao bez osvojene medalje, ove Igre ostaju zauvijek zapisane u povijesti hrvatskog olimpijskog sporta.