NA DANAŠNJI DAN: Bartol Kašić, Pokolj nevine dječice, prvi film, Wilson, Pavelić, Jesenjin, Eiffel, Sveta Obitelj
Pokolj nevine dječice, događaj je iz Novoga zavjeta
Židovski kralj Herod dogovorio se sa sveta tri kralja, da mu pri povratku jave gdje se nalazi novorođeni Isus. Bog se ukazao kraljevima u snu i poručio im, da odu kući bez povratka Herodu, što su i učinili. Herod ih je čekao, dok nije shvatio da se neće vratiti. Želio je dati ubiti Isusa, jer se bojao da će ga zbaciti s kraljevskog prijestolja. To je bila zabluda, jer je Isus došao uspostaviti Kraljevstvo Božje (nebesko), a ne zemaljsko.
Herod je ljutit i uplašen naredio svojim vojnicima, da ubiju svu mušku djecu u Betlehemu i okolici od dvije godine na niže (Mt 2,16). Vojnici su to i izvršili. Isusa nisu uspjeli pogubiti, jer je na vrijeme anđeo u snu poručio sv. Josipu da s Djevicom Marijom i Isusom pobjegne u Egipat.
Ne zna se točan broj pogubljene djece. Crkva ih smatra mučenicima, koji su u raju, jer su nevini stradali za Isusa i umjesto Isusa. U katoličkom kalendaru slavi se spomendan Nevine dječice 28. prosinca, nekoliko dana nakon Božića.
Bartol Kašić, jezikoslovac – 1650.
Bartol Kašić, isto Bartul Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, kadšto potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.), hrv. jezikoslovac, rječničar i prevoditelj, pisac hrvatsko-talijanskog rječnika iz 1599. i pisac prve hrvatske gramatike (slovnice), koja je objavljena 1604.
Kašić je za svećenika zaređen 1606. Čitao je evanđelje na hrvatskom jeziku, da ga svi razumiju. Godine 1622.
Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju.
Godine 1633. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za tisak, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (»non est expediens ut imprimatur«)
Woodrow Wilson, predsjednik SAD-a – 1856.
Thomas Woodrow Wilson (28. prosinca 1856. – 3. veljače 1924.), američki povjesničar, publicist i političar, 28. predsjednik SAD-a koji je potakao stvaranje Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda.
Za I. svjetskog rata, Wilson je isprva zagovarao neutralnost SAD-a i sklapanje mira između Antante i Centralnih sila. Njemački neograničeni podmornički rat, u kojem su stradavali i američki brodovi, najposlije su ga približili Francuskoj i Velikoj Britaniji. Pred Kongresom je 2. IV. 1917. zahtijevao najavu rata Njemačkoj, pa je nakon potvrde oba doma Kongresa, SAD 6. travnja ušao u rat na strani Antante. Za rata Wilson je iznio zamisao o potrebi uspostave međunarodnog sustava kojim bi se ostvario trajan mir, i koji bi na ravnopravnoj osnovi pružio sigurnost svim narodima. U tom je smislu održao govor u Kongresu 8. I. 1918., u kojem je izložio plan u 14 točaka
Našavši se pred potpunim slomom, Nijemci su u listopadu 1918. prihvatili taj plan i 11. XI. 1918. potpisali primirje. Već u prosincu te godine Wilson je otišao u Europu, no njegova nastojanja oko svojih načela bila su uzaludna pred francuskom i britanskom ustrajnosti na razbijanju gospodarskoga i političkog potencijala Njemačke. Uspio je u stvaranju svjetske organizacije za očuvanje mira, konkretiziranoj u odredbama o Ligi naroda, koje su unesene u Versailleski mirovni ugovor 1919. Vrativši se u SAD, Wilson nije uvjerio Kongres u potrebu da SAD pristupi Ligi naroda. Zbog narušena zdravlja od 1920. nije sudjelovao u javnom životu premda je ostao predsjednik do kraja mandata u ožujku 1921. Dobitnik Nobelove nagrade za mir 1919.
Pikazan prvi film – 1895.
Braća Lumière prikazala su na današnji dan prvi film u kafiću Boulevard des Capucines, tako napravivši premijeru kinematografa. Kinematograf (prvotvorno na francuskome jeziku Kinétoscope de projection) je uređaj za projekciju filmova kojega su izumili Braća Lumière.
Bio je ujedno filmska kamera, stroj za kopiranje i projektor. Slično kao i kod Edisonovog kinetoskopa, koristili su 35-mm-film te perforaciju. Premijera Cinématographa za biranu publiku bila je održana 22. ožujka 1895. godine, a za građanstvo 28. prosinca 1895.
Gustave Eiffel, konstruktor – 1923.
Alexandre Gustave Eiffel (Dijon, 15. prosinca 1832. – Pariz, 27. prosinca 1923.), francuski konstruktor, poznat po konstrukciji Eiffelova tornja u Parizu.
Nakon studija kemije posvetio se graditeljstvu. Bio je autor brojnih umjetničkih građevina, među kojima se posebno ističu Kip slobode u New Yorku (1886. – bio je konstruktor armature, Frédéric Bartholdi je autor skulpture), potom željeznički vijadukti Garabit preko rijeke Truyère kraj St. Floura u Francuskoj (1880. – 1884.) te Maria Pia preko rijeke Duero kraj Porta u Portugalu (1878.), mostovi preko rijeke Tise kraj Szegeda u Mađarskoj (1881.), rijeke Garonne u Bordeauxu i naposlijetku skladište Bon-Marché u Parizu (1876.), paviljon grada Pariza za izložbu 1878. godine te kolodvor u Budimpešti.
Za Svjetsku izložbu u Parizu 1889. godine, Eiffel je konstruirao toranj koji je postao zaštitnim znakom Pariza. Eiffelov toranj je do 1931. godine bio najveća građevina na svijetu (300,5 m; s antenom 320,8 m).
Sergej Aleksandrovič Jesenjin, pjesnik 1925.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin (Konstantinovo, 3. listopada 1895. – Lenjingrad, 28. prosinca 1925.) je bio ruski pjesnik.
U Petrograd je došao 1915. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u poeziji. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Kasnije se odao boemskom životu, oženio se balerinom Isadorom Duncan, a u jednom petrogradskom hotelu je razrezao lijevu ruku i vlastitom krvlju napisao pjesmu “Do viđenja prijatelju, do viđenja”.
Iste noći počinio je samoubojstvo objesivši se o cijev centralnog grijanja. Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo metafora koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu.
Ana Snjegina je pjesnikovo i najrealističnije ostvarenje, s utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja. Pred smrt Jesenjin se najviše sjeća ljubavi, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati svibanj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. Ispovijesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme.
Smrt poglavnika, diktatora i zločinca Ante Pavelića – 1958.
Dana 28. prosinca 1959. u Madridu je umro Ante Pavelić, ustaški političar i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, kvislinške tvorevine nastela za Drugog svjetskog rata pod okriljem fašističke Italije i nacističke Njemačke. U Madridu je živio od 1957. kada su pripadnici UDBA-e u Argentini, gdje je pobjegao nakon poraza NDH i kraja Drugog svjetskog rata, na njega izvršili atentat. Uzrok Pavelićeve smrti nije siguran, vjeruje se da je preminuo zbog posljedica atentata, dok su njegovi bliski prijatelji i obitelj tvrdili da je preminuo prirodnom smrću.
Pavelićeva politička karijera obilježena je donošenjem rasnih zakona i provođenju nacističke politike istrebljenja prema Srbima, Židovima, Romima i svima onima koji nisu bili sljedbenici njegove politike. Otvarao je logore smrti, od kojih je najstrašniji onaj iz Jasenovca, samo u kojem je ubijeno najmanje 80.000 ljudi.
Pavelićevu unutarnju politiku nije prihvaćao veliki broj Hrvata zbog njegovog zatvaranja političkih neprijatelja i Židova, koji su bili prihvaćeni u hrvatskom društvu. Njemački utjecaj na Hrvatsku vodio je do donošenja zakona o zatvaranju Židova što je u narodu dočekano s nevjericom obzirom da su veliki broj visokopozicioniranih časnika Domobranstva činili Židovi, kao što su i supruge nekih ministara bile Židovke. Josip Frank, poznati pravaški političar i čovjek u čijoj je stranci bio i sam Pavelić, također je bio Židov do svoje 18 godine kada je prešao na katoličku vjeru.
Sveta obitelj
Sveta obitelj je pojam, koji označava obitelj, koju su činili: Isus, Djevica Marija i sv. Josip.
Blagdan Svete obitelji je liturgijsko slavlje u Rimokatoličkoj Crkvi u čast Isusa iz Nazareta, njegove majke, Blažene Djevice Marije i njegovoga skrbnika sv. Josipa. Slavi se u nedjelju, u osmini Božića, najranije 26. prosinca, a najkasnije 31. prosinca. Ako Božić pada na nedjelju, Sveta obitelj slavi se u petak, 30. prosinca, zbog zapriječenosti slavlja u nedjelju po Božiću. Naime, 1. siječnja se slavi svetkovina BDM Bogorodice.
Štovanje Svete obitelji svečano je započeo mons. François de Laval, kanadski biskup u 17. stoljeću.
Blagdan Svete obitelji ustanovio je papa Lav XIII. 1893. godine i odredio da se slavi u nedjelju u osmini Bogojavljenja, tj., u nedjelju između 7. siječnja i 13. siječnja. Godine 1969., određeno je, da se slavi u nedjelju poslije Božića, što se zadržalo do danas.
U Svetoj obitelji očituje se obiteljsko trojstvo na zemlji: otac, majka i djeca.
Hrvatska biskupska konferencija odredila je, da se u Hrvatskoj na blagdan Svete Obitelji obilježava i Dan iseljenika, jer je i Sveta obitelj doživjela iskustvo iseljeništva prilikom Bijega u Egipat.
