NA DANAŠNJI DAN: Johannes Kepler, Nikola VII. Zrinski, Louis Pasteur, Svjetska banka, podjela Koreje, Marlene Dietrich, Jakša Fiamengo

Johannes Kepler, astronom – 1571.

Johannes Kepler (Weil der Stadt kraj Stuttgarta, 27. prosinca 1571. – Regensburg,15. studenog 1630.), njemački astronom, matematičar i astrolog. Ustanovio je gibanje planeta po elipsama, te time srušio teorije i vjerovanja da se planeti oko Sunca gibaju po kružnicama (Prvi Keplerov zakon).

Nakon teškog djetinjstva odlučio se za crkvenu karijeru, pa je 1584. stupio u sjemenište u Adelsbergu. Kad je primljen na Sveučilište u Tübingenu, gdje ga je astronomiji poučavao Kopernikov sljedbenik Michael Mästlin, napustio je svećeničku službu i 1594. prihvatio katedru astronomije u Grazu. Njegov su rad zapazili Galileo Galilei i Tycho Brahe, koji ga je pozvao za pomoćnika u Prag. Nakon Braheove smrti 1601., preuzeo je njegov položaj dvorskoga matematičara i astrologa cara Rudolfa II. Od listopada 1604. do početka 1606. promatrao je novu zvijezdu (Keplerova supernova ili SN 1604), koja je sjajem u maksimumu nadmašivala sjaj Jupitera; na mjestu zvijezde, za koju se danas zna da je bila supernova, zapažaju se samo difuzni ostatci, bez ostatka zvijezde.

Koristeći vrlo točna Braheova opažanja planeta Marsa, Kepler je otkrio pravilnosti u planetskim gibanjima koja su poznata pod imenom Keplerovi zakoni. Prva dva zakona objavio je 1609. u svojem glavnom djelu Astronomia nova. On je bio prvi od astronoma koji se sasvim riješio epicikala, geometrijskih konstrukcija koje su uvedene u geocentričnom sustavu. U istom djelu objavio je svoje tumačenje plime i oseke kao posljedice djelovanja Mjeseca. No njegovo traženje razloga zbog kojih se planeti gibaju svojim stazama gubilo se u naivnim predodžbama. Tek je Isaac Newton, na temelju dinamike i triju Keplerovih zakona, ustanovio zakon opće gravitacije.

Nikola Zrinski postavljen za hrvatskog bana – 1647.

Godine 1646. godine Nikola Zrinski je, na kraljev zahtjev, sudjelovao u završnim bitkama Tridesetogodišnjeg rata i bio za hrabrost odlikovan naslovom generala svih hrvatskih četa. Već je 27. prosinca 1647. postavljen za hrvatskoga bana, a 14. siječnja 1649. ustoličen u Hrvatskome saboru.

Grof Nikola Zrinski bio je hrvatski ban od godine 1647. do 1664. Budući da je rođen u Čakovcu i da je velik dio života proveo u njemu, neki povjesničari ga nazivaju i Nikola Zrinski Čakovečki. U rodoslovlju cijele obitelji knezova Zrinskih, koja je bila vrlo moćna i utjecajna u srednjovjekovnom Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu i kasnije u Hrvatskoj u sklopu Habsburške monarhije, on je sedmi po redu s tim imenom, pa mu neki, radi lakše orijentacije, ime pišu kao Nikola VII. Zrinski. U pojedinim tekstovima naziva ga se i Nikola Zrinski mlađi.

Nikola Zrinski sâm je sebe smatrao Hrvatom, kako je to godine 1659. napisao u pismu svom prijatelju zagrebačkom dožupanu Ivanu pl. Ručiću na latinskom jeziku, gdje se nalazi i slavna rečenica: “Inače, svjestan sam, dapače znam, i neću zatajiti da sam Hrvat, i to Zrinski”.

Nikola je, kako bi pojačao obranu od turske opasnosti koja je dolazila s ugarske strane, bez dopuštenja bečkog dvora dao izgraditi velebnu utvrdu Novi Zrin, blizu ušća Mure u Dravu, na samom istočnom rubu Međimurja. Tim činom izazvao je gnjev Turaka, koji su reagirali tako da su nekoliko puta napali tu utvrdu, ali budući da je ona bila dobro branjena i dobro opskrbljena zalihama baruta, hrane i drugih potrepština, nisu je u prvim godinama uspjeli osvojiti.

Louis Pasteur, francuski kemičar i biolog – 1822.

Louis Pasteur, francuski kemičar i biolog, Dole, 27. prosinca 1822. – St. Cloud, 28. rujna 1895. Diplomirao je kemiju u Besançonu. Njegovo prvo istraživanje odnosilo se na optička svojstva vinske kiseline te je jedan od osnivača stereokemije.

Bavio se problemima alkoholne i mliječne fermentacije, što ga je odvelo na proučavanje bolesti vina. Spoznaja da se klice iz kojih nastaju mikroorganizmi mogu uništiti utjecajem topline bila temelj postupka sterilizacije nazvanog po njemu pasterizacijom.

S tim je u vezi i početak antiseptičke metode u kirurgiji, koju je Pasteur primjenio 1865. uvođenjem fenola kao sredstva za dezinfekciju rana. Istraživao je cjepiva protiv zaraznih bolesti.

Bio je uvjereni pacifist i patriot te je nakon pruskog bombardiranja Pariza zatražio da se njegovo ime briše s popisa počasnih doktora Sveučilišta u Bonnu.

Izolirao je uzročnika antaraksa i primijenio cjepivo protiv te bolesti. Otkrio je i uzročnike rodiljske groznice i kolere peradi. Prvi Pasteurov zavod za istraživanje bjesnoće osnovan je 1888. Otkrio je da su uzročnici trunjenja i vrenja mikrobi. Pokusom dokazao da mikrobi nastaju samo od mikroba (sve živo može se razviti samo iz živoga). Uveo je nazive aerobni i anaerobni. Imenovao viruse kao uzročnike bolesti.

Istraživao je procese zaraze i gnojenja. Uočio je da se neke zarazne bolesti ne ponavljaju pa je zaključio da uzročnici uzrokuju bolesti, ali i otpornost (imunitet) protiv te bolesti. Uveo je nove postupke u mikrobiologiji i uzgoju mikroorganiza.

Marlene Dietrich, glumica 1901.

Marlene Dietrich (Berlin, Njemačka, 27. prosinca 1901. – Pariz, Francuska, 6. svibnja 1992.) bila je njemačko-američka glumica i pjevačica.

U Berlinu 1920-ih, glumila je u kazalištu i u nijemim filmovima. Njen lik Lola-Lole iz filma Plavi anđeo, redatelja Josefa von Sternberga, donio joj je međunarodnu slavu i ugovor s američkom filmskom kompanijom Paramount Pictures.

Hollywoodski filmovi kao Shanghai Express i Želja iskoristili su njen glamur i egzotični izgled i učvrstili status zvijezde, kao jedne od najplaćenijih glumica toga vremena.

Američkom državljankom postala je 1939., te je tijekom drugog svjetskog rata bila istaknuta zabavljačica savezničkih trupa. Premda je nakon rata povremeno još glumila na filmu, od 1950-ih do 1970-ih većinom je bila na turnejama kao uspješna šou izvođačica.

Osnovana Svjetska banka – 1945.

Svjetska banka (eng. World Bank) sa sjedištem u Washingtonu je prvotno osnovana u svrhu financiranja obnove porušenih zemalja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sastoji se od dvije institucije: Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i Međunarodne udruge za razvoj (IDA). Svjetska banka sastavni je dio grupe Svjetske banke.

Svjetska banka stvorena je na Bretton Woods konferenciji 1944. godine, zajedno s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Predsjednik Svjetske banke tradicionalno je Amerikanac. Svjetska banka i MMF imaju sjedište u Washingtonu, D.C., i usko surađuju jedni s drugima.

Iako su na Bretton Woods konferenciji bile zastupljene mnoge države, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo bile su najsnažnije u prisutnosti i dominirale su u pregovorima. Namjera za osnivanjem Svjetske banke bila je davanje privremenih zajmova zemlje s niskim dohotkom koje nisu mogle komercijalno dobiti kredite. Banka može praviti zajmove i tražiti reforme politike od primatelja.

Koreja podjeljena na dvije države (Sjevernu i Južnu)

Sjeverna Koreja, službeno Demokratska Narodna Republika Koreja je država u istočnoj Aziji. Na zapadu izlazi na Žuto more, a na istoku na Japansko more.

Na jugu graniči s Južnom Korejom te na sjeveru s Kinom i Rusijom. Zauzima sjeverni dio Korejskog poluotoka.

Južna Koreja je država u Istočnoj Aziji. Zauzima južni dio Korejskog poluotoka, a nastala je u doba Hladnog rata kada je poluotok podijeljen na komunistički sjever i kapitalistički jug.

Ima kopnenu granicu samo sa Sjevernom Korejom. Izlazi na Japansko (ili Istočno) more na istoku, Istočno kinesko more na jugu i Žuto more na zapadu. Ima 2413 km morske obale.

Jakša Fiamengo, pjesnik 2018.

Jakša Fiamengo (Komiža, 26. studenog 1946. – Split, 27. prosinca 2018.) bio je hrvatski pjesnik i akademik.

Rođen je u Komiži na otoku Visu 1946. godine. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, gdje je uređivao časopis Vidik.

Autor je tekstova mnogih klapskih, pop i zborskih pjesama dalmatinskog melosa, među kojima su najpopularnije: Piva klapa ispo’ volta, Nadalina, U prolazu, Infiša san u te, Promenade, Ja sam pjesma, Karoca gre, Sutra će te ponit i Sidro u čoviku. Autor je i 16 knjiga poezije i dobitnik mnogih državnih priznanja za književnost. Njegovo pjesništvo tematski je vezano za more kao i život uz njega, a kulturološki pripada mediteranskom krugu. Velikim dijelom ono je tradicionalnih formalnih obilježja: strofično i rimovano. Značajna je i Fiamengova kazališnokritičarska djelatnost te rad na afirmaciji amaterskih kazališnih družina, pogotovo s područja Dalmacije.

Na hrvatski jezik prevodio je i pjesme s makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova. Od 2014. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je u Splitu, 27. prosinca 2018. godine u 73. godini života.