NA DANAŠNJI DAN: Bronte, Trnina, Piaf, Serdar, Benešić, Apollo, Altair, Havel

Emily Jane Bronte, književnica – 1848.

Emily Jane Bronte (Thorton, 30. srpnja 1818. – Haworth, 19. prosinca 1848.), engleska književnica.Bila je to peto od šestero djece u obitelji. Godine 1820. obitelj se preselila u zabačeno seoce Haworth. Tu je Emily, zajedno sa sestrama, provela gotovo čitav život. Njena majka je umrla 21. rujna, 1821., a već u kolovozu 1824., Charlotte i Emily su poslane sa svojim starijim sestrama, Marijom i Elizabetom, u školu Clergy Daughters, Cowan Bridge (Lancashire), gdje su oboljele od tuberkuloze. Cijela situacija, te ova škola kasnije su poslužili njenoj sestri Charlotte kao inspiracija za pisanje romana “Jane Eyre”.

Marija i Elizabeta su se vratile u Haworth te su se ubrzo razboljele i umrle od tuberkuloze 1825. 1842. Emily je započela raditi kao guvernanta na Ženskoj akademiji Miss Patchett, Law Hill School, u blizini Halifaxa, ostavljajući taj posao nakon šest mjeseci zbog nostalgije. Kasnije, zajedno sa svojom sestrom Charlotte, pohađala je privatnu školu u Bruxellesu do smrti njihovog tetka, kad su se vratile u Englesku. Pokušale su otvoriti školu u obiteljskoj kući, no nisu imale učenika. Otkriće Emliynog pjesničkog talenta, potaknulo je njenu sestru Charlotte na ideju da njih dvije i njihova treća sestra, Anna, objave zajedničku zbirku pjesama pod naslovom Poems by Currer, Ellis and Acton Bell.

Kako bi zbjegle tadašnje predrasude o ženama koje su se bavile pisanjem, sve tri sestre su koristile pseudonime (Curran Bell, Ellis Bell i Acton Bell). U svom jedinom romanu “Orkanski visovi” dala je više maha svojoj fantaziji i stvorila djelo koje prerasta okvire tipičnog realističkog romana i kao pravo remek-djelo odolijeva svakom pokušaju tipizacije. Nekoliko njezinih pjesama: “Stari stoik”, “Sjećanje”, “Posljednji stihovi”, ubrajaju se u najbolja ostvarenja engleske poezije. Kao i njene sestre, Emily je uvijek bila slabog zdravlja. Umrla je od tuberkuloze 19. prosinca, 1848. u ranoj dobi od 30 godina.

Milka Trnina, hrvatska operna pjevačica – 1863.

U malom moslavačkom mjestu Vezišće između Ivanić Grada i Kutine rođena je 19. prosinca 1863. Milka Trnina, najveća hrvatska operna umjetnica i jedna od najvećih u cijeloj povijesti opere.

Milku Trninu nazivali su pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako ih je sam Wagner zamišljao. Nastupala je u Njemačkoj i mnogim drugim europskim zemljama, te u Rusiji, Engleskoj i SAD-u.

Kao spomen na Milku Trninu sačuvani su Dom kulture s njezinim imenom i njezino poprsje u Vezišću, kazališni plakati, fotografije i pisma, a njezin je grob u drvoredima zagrebačkog Mirogoja.

Edith Piaf, pjevačica – 1915.

Edith Piaf (Pariz, 19. prosinca 1915. – Pariz, 11. listopada 1963.), francuska pjevačica. Njeno pravo ime – Edith Giovanna Gassion.

Kći akrobate, djetinjstvo je provela u bijedi putujući s cirkuskim družinama. S 15 godina počinje kao ulična pjevačica, a od 1937. pjeva na pariškim scenama i postaje znamenito ime francuske šansone. Gostovala je po Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje djelomice s grupom “Les Compagnons de la chanson”.

Pojavila se i na filmu. Glasa puna neodoljive topline pjevala je o tjeskobi siromaštva, bijedi ulice i skitnji, ali i o neugasivoj nadi, povjerenju i sveprisutnoj magiji ljubavi.

Napisala je memoarska djela “Na balu šanse” i “Moj život”‘. Posljednji biografski film snimljen je 2007. godine pod naslovom La Vie en Rose.

Ivo Serdar, hrvatski glumac – 1933.

Ivo Serdar (Gornji Miklouš pokraj Čazme, 19. prosinca 1933. – Zagreb, 21. studenog 1985.) je hrvatski glumac. Podrijetlom je od obitelji ličkih bunjevačkih Hrvata.

Serdar je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Isprva je bio član kazališta u Varaždinu i zagrebačke Komedije, a od 1966. igra u zagrebačkom HNK-u, potom je slobodni umjetnik (član Teatra u gostima).

Često je glumio na televiziji, osobito dojmljivo komične uloge, a nastupao je i na filmu (“Crne ptice”, “Slučajni život”, “Snađi se druže”).

Julije Benešić, književnik – 1957.

Julije Benešić (Ilok, 1. ožujka 1883. – Zagreb, 19. prosinca 1957.), hrvatski književnik, prevoditelj i jezikoslovac.

Nakon studija u Beču, Krakovu, Pragu i Zagrebu, bio je srednjoškolski profesor, sveučilišni lektor za poljski jezik i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Njegova prva tamošnja intendantura značila je, nakon Miletića, razdoblje najviših umjetničkih dostignuća u povijesti hrvatskoga kazališta. Kao naš najbolji poznavatelj poljske kulture, književnosti i jezika, Benešić je prevodio poljska djela na hrvatski jezik. Autor je “Hrvatsko-poljskog rječnika”, te nedovršena modernoga enciklopedijskog “Rječnika hrvatskoga književnog jezika”.

Djelovao je kao lektor za poljski jezik na Sveučilištu, intendant HNK u Zagrebu te kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu u Varšavi. Pisao je pjesme, književne i kazališne kritike, feljtone i putopise, a osobito su važni njegovi napisi o hrvatskom i poljskim književnicima. Uređivao je ediciju “Suvremeni pisci hrvatski”, bio je urednik časopisa “Savremenik”, “Književnik” i “Vijenac”, a priredio je sabrana djela Matoša, Harambašića i Ante Kovačića.

Završena svemirska misija Apollo – 1972.

Dana 19. prosinca 1972. godine Apollo 17 se s posadom (Cernan, Evans i Schmitt) vratio na Zemlju, spustivši se u Tihi Ocean. To je bila i posljednja posada dosad na Mjesecu i time je završio Program Apollo

Prva faza intenzivnog ljudskog istraživanja Mjeseca završila je s misijom Apollo 17. Mnoga znanstvena pitanja u vezi Mjeseca bila su odgovorena tijekom intenzivnog istraživanja koje su učinile misije Apollo. Ova misija imala je zadaću samo produbiti dosadašnja saznanja i opažanja.

Letjelica Apollo 17 lansirana je uspješno iz Svemirskog centra John F. Kennedy 7. prosinca 1972. Temeljni cilj misije bio je uzeti i istražiti uzorke stijenja s uzvišenja te izvršiti geološka istraživanja uzoraka.

Zapovjednik Eugene Cernan i astronaut Harrison Schmitt, koji je bio profesionalni geolog, obavili su tri šetnje po Mjesecu u ukupnom trajanju od 22 sata i 2 minuta. Ekipa je osim površinskih istraživanja i opažanja obavila i cijeli niz orbitalnih opažanja i snimanja. Tijekom jedne vožnje mjesečevo vozilo doživjelo je prvi sudar i oštećenja.

Nakon završenih istraživanja mjesečev modul uspješno je uzletio s mjesečeve površine te se, spojivši se s ostatkom letjelice, uputio prema Zemlji. Letjelica je na Zemlju uspješno sletjela 19. prosinca 1972.

U vezi programa Apollo postoje teorije zavjere prema kojima je NASA lažirala slijetanja na Mjesec kako bi pobjedila Ruse u svemirskoj utrci.n misije Apollo 17 otkazane su još tri misije i to: Apollo 18, Apollo 19 i Apollo 20 i to zbog smanjenja proračuna namijenjenog daljnjem istraživanju Mjeseca.

U prodaji se pojavio Altair 8800, jedno od prvih osobnih računala – 1974.

Altair 8800 ime je za mikroračunalo koje je dizajnirala tvrtka Micro Instrumentation and Telemetry Systems (MITS) 1974. na osnovi mikroprocesora Intel 8080, i koje se prodavalo preko pošte pomoću oglasa u elektroničkim časopisima Popular Electronics, Radio-Electronics i drugim hobističkim časopisima.

Za željom da se proda samo par stotina komada ovog pribora, dizajnere je iznenadila prava lavina navala narudžbi, tako da se u prvih mjesec dana prodalo tisuću kompleta “napravi sam” (engl. kit).[2] Računalo MITS Altair pokrenulo je mikroračunalnu revoluciju i novu industriju koja je imala dalekosežni utjecaj na ekonomiju i na društvo.

Vaclav Havel, državnik – 2011.

Václav Havel (Prag, 5. listopada 1936. – Prag,18. prosinca 2011), češki političar i jedan od ključnih ljudi tijekom pokreta zvanog Baršunasta revolucija.

Rodio se u veoma poduzetnoj i intelektualnoj obitelji koja je bila povezana sa događajima u Češkoj 1920-ih i 1940-ih godina. Baš zbog toga, komunistički režim mu je zabranio da studira nakon završenog potrebnog školovanja. To je razlog zašto je pošao na naukovanje u kemijski laboratorij.

Također je dopisno završavao još neke škole.

U mladim godinama objavljivao je drame koje su izvođene i donijele mu međunarodni prestiž.

Bio je aktivan sudionik pokreta Praško proljeće 1968. godine. Zbog toga je stavljen pod prismotru vlasti koje su ga često zlostavljale. Najdulje je u zatvoru proveo četiri godine. Jedan od ljudi s kojim se javno svađao je poznati pisac Milan Kundera.

Kada je došla 1989. i demokratske promjene su zahvatile Europu, Havel se ponovno uključio u revolucionarno djelovanje. Kao predsjednik organizacije Civilni forum, bio je jedan od onih s kojima su komunisti morali pregovarati. Od 1989.-1992. bio je deveti predsjednik Čehoslovačke, a od 1993. do 2003. bio je predsjednik Češke u dva mandata.