NA DANAŠNJI DAN: Staljin, Cesarić, Verdun, Kaštelan, Mažuranić, Mohorovičić, HND, Spielberg, Međunarodni dan migranata

Josif Staljin, diktator – 1878.

Josif Visarionovič Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Džugašvili (Gori, Gruzija, 18. prosinca 1878. – Moskva, 5. ožujka 1953.), bio je sovjetski političar, državnik te komunistički diktator.

U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se je razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 20 milijuna ljudi.

Napravio je mnoge čistke u Crvenoj armiji i time joj smanjio borbenu moć. Kao ključni partner Nacionalsocijalističke Njemačke kroz Pakt Hitler-Staljin, a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u gulazima i tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna Ukrajinaca. Izjava „Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika” se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac Erich Maria Remarque.

Tek nakon Staljinove smrti bilo je moguće započeti novu politiku destaljinizacije pod vodstvom N. S. Hruščova i kritički ocijeniti strašne posljedice njegove diktature.

Antun Mažuranić, hrvatski jezikoslovac – 1888.

Dana 18. prosinca 1888. umro je Antun Mažuranić, hrvatski jezikoslovac. Bio je sudionik narodnog preporoda i jedan od osnivača Matice ilirske.

Uređivao je ‘Danicu ilirsku’. Djelovao je kao gramatičar i leksikograf.

Kritički je izdao glagoljski ‘Vinodolski zakon’, gdje je opisao vinodolsku čakavštinu i potavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji.

Prvi je upozorio na važnost hrvatskog naglasnog sustava za slavensku akcentologiju.

Pregledao je Drobničev rukopisni rječnik, doradio ga i dopunio talijanskim značenjem riječi.

Dobriša Cesarić, pjesnik – 1902.

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju, a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom “I ja ljubim” koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac…

Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju “sklepane”, iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći – u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri…).

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo “suza i riječi” ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma “Sakrivena bol” pjesma o njemu samom.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva. Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike “Poeti del mondo”, te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.

Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Bitka za Verdun – 1916.

Na današnji dan 18. prosinca 1916. završena je bitka za Verdun. Bitka za Verdun jedan je od najtežih oružanih sukoba Prvoga svjetskog rata i pretvorila se u neviđen pokolj.

Na bojnom polju živote je ostavilo više od 250.000 vojnika s obiju strana. Verdun, razoren ali obranjen, postao je općepriznatim simbolom francuskog otpora i domoljublja.

Bitka za Verdun ili Verdunska bitka je bila najduža i jedna od najznačajnijih i najkrvavijih bitaka Prvog svjetskoga rata na Zapadnom frontu. Odvijala se od 21. veljače do 18. prosinca 1916. u blizini Verduna između Francuske i Njemačke. U bitci je poginulo oko 250 000 vojnika, a oko 500 000 je ranjeno.

Bitka za Verden je poznata kao “Verdunski mlin za meso” ili kao “Meusin mlin”, a postala je simbol francuske odlučnosti. Uspjesi sustava fiksnog utvrđivanja doveli su kasnije do usvajanja Maginotove linije kao metoda francuske obrane između dva svjetska rata.

Jure Kaštelan, pjesnik – 1919.

Jure Kaštelan rodio se 18. prosinca 1919. u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku Crveni konj (1940.). U Drugom svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorbonni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca).

Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi Tifusari. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. Zajedno s Bonaventurom Dudom uredio je hrvatsko izdanje Biblije (1968). Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a.

Josip Bobi Marotti, hrvatski glumac – 1922.

Josip Bobi Marotti, hrvatski glumac (Maribor, 18. XII. 1922 – Zagreb, 24. VII. 2011).

U Zagrebu 1943. završio glumačku školu, nastupao u partizanskim kazališnim družinama, zatim u Rijeci, a od 1949. do 1953. u zagrebačkom HNK-u.

Jedan od osnivača DK “Gavella”, gdje nastupa od osnivanja 1953. Uz naglašene simpatije publike, glumac široka raspona klasičnoga (Sofoklo, Shakespeare, Ibsen i dr.), suvremenoga (Beckett, Genet i dr.) i hrvatskoga nacionalnog (Držić, Krleža i dr.) kazališnog repertoara, istaknuo se u interpretacijama dramskih likova, kao i komičnih uloga, te u dječjim televizijskim serijama (Dvadeset slavnih).

Utemeljeno Hrvatsko novinarsko društvo – 1910.

Na današnji dan 18. prosinca 1910. godine utemeljeno je Hrvatsko novinarsko društvo, neovisna udruga profesionalnih novinara sa sjedištem u Zagrebu i jedno je od najstarijih profesionalnih udruženja u Hrvatskoj.

Među tridesetak osnivača su Milan Grlović, Antun Gustav Matoš, Marija Jurić Zagorka, Ivan Dobravec Plevnik i drugi. U doba SFRJ novinari su bili organizirani u Savezu novinara Jugoslavije. Od 1992. godine HND je član Međunarodne federacije novinara (IFJ). Članovi društva su novinari zaposleni u dnevnim i lokalnim novinama, stručnim časopisima, radio stanicama, televiziji.

Steven Allan Spielberg, filmski režiser – 1946.

Steven Allan Spielberg (Cincinnati, 18. prosinca 1946.), američki filmski redatelj, trostruki dobitnik Oscara i financijski najuspješniji filmaš u povijesti.

Tijekom karijere, Spielberg se u svojim filmovima dotaknuo mnogih tema i žanrova. Tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, tri njegova filma: Ralje, E.T. i Jurski park postali su financijski najuspješniji filmovi u svojem vremenu. Tijekom svojih ranih godina kao redatelj, njegovi SF i pustolovni filmovi često su bili navođeni kao najviša dostignuća u snimanju blocbuster filmova modernog Hollywooda.

Filmom se amaterski bavio od 1961., god. 1969. postao je profesionalni televizijski redatelj, a 1974. režirao cjelovečernji prvijenac, film ceste Sugarland Express. Nakon iznimna uspjeha filma strave Ralje, stekao je status jednog od najistaknutijih američkih redatelja (i najmoćnijih osoba filmske industrije), koji je potvrdio nizom komercijalnih projekata, znanstvenofantastičnim filmovima Bliski susreti treće vrste, E. T. izvanzemaljac, Jurski park, Specijalni izvještaj, Rat svjetova, pustolovnima Otimači izgubljenoga kovčega, Indiana Jones i posljednji križarski rat, Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje, Tintinove pustolovine te trilerom Uhvati me ako možeš.

Počev od melodrame Boja purpura, o sudbinama nekoliko Afroamerikanki na američkom Jugu režira i dramski ambicioznije filmove, uglavnom povijesne tematike (odnosno na pozadini značajnih povijesnih događaja): Carstvo sunca, o odrastanju dječaka u japanskom logoru u Kini za II. svjetskog rata; Schindlerova lista, o holokaustu; Amistad , o pobuni crnačkih robova na američkom brodu 1839.; Spašavanje vojnika Ryana, s radnjom za desanta na Normandiju 1944; München , o ubojstvu izraelskih športaša za Olimpijskih igara 1972; Ratni konj, s radnjom za I. svjetskog rata. Podjednako je ambiciozan i alegorijski znanstvenofantastični film Umjetna inteligencija . Uz većinu svojih, producirao je više filmova drugih redatelja.

Andrija Mohorovičić, geofizičar – 1936.

Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23. siječnja 1857. – Zagreb, 18. prosinca 1936.), hrvatski geofizičar, ali i istaknuti hrvatski znanstveni djelatnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Nakon studija matematike i fizike u Pragu, radio kao gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku, a potom kao profesor na Nautičkoj školi u Bakru (od 1882.), gdje je predavao meteorologiju i 1887. osnovao meteorološku postaju. Od 1892. bio je upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je preuzeo nadzor i upravu nad svim meteorološkim postajama u tadašnjoj Banovini Hrvatskoj. Mohorovičić je doktorirao 1893. u Zagrebu disertacijom O opažanju oblaka, te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Godine 1898. postao je pravi (redoviti) član JAZU, a od 1910. izvanredni sveučilišni profesor s predavanjima iz geofizike i astronomije.

Mohorovičić se ubraja među najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njemu je nazvan jedan krater na Mjesecu, i to na strani nevidljivoj sa Zemlje, a njegovo ime nosi i Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu, te gimnazija u Rijeci. BŠ-72 Andrija Mohorovičić je ratni brod u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Njemu u čast 1996. asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv – 8422 Mohorovicic.

Međunarodni dan migranata

Opća skupština Ujedinjenih naroda je 2000. godine 18. prosinca proglasila Međunarodnim danom migranata. Na taj je dan 1990. godine usvojena Konvencija o zaštiti prava migrantskih radnika i članova njihovih obitelji.

Obilježavanjem Međunarodnog dana migranata, se podsjeća na značajan doprinos koji migranti daju ekonomijama svojih zemalja i zemalja u koje migriraju te naglašava važnost poštivanja njihovih ljudskih prava i osiguravanja uvjeta života dostojnog čovjeka.

Glavni tajnik UN-a António Guterres poručio je još prošle godine da su migracije stalna pojava i da postojeći faktori ratova, klimatskih promjena, nejednakosti u društvu i želje za boljim uvjetima života pokazuju da će migracije i dalje postojati te da je odgovor na taj izazov učinkovita međunarodna suradnja u rukovođenju migracija u svrhu osiguranja poštivanja ljudskih prava. Ove je godine istaknuo da prikupljeni dokazi ukazuju na značajni doprinos migranata u stvaranju ekonomskog, kulturnog i socijalnog potencijala država u koje dolaze te da je neprijateljski stav prema migrantima u zemljama domaćinima nažalost u porastu. Guterres je istaknuo i da solidarnost nikad nije bila potrebnija nego danas.

Broj migranata u svijetu stalno raste, a prema podacima UN-a, od 258 milijuna osoba koje žive izvan svoje zemlje veliki broj nema pristupa osnovnim socijalnim pravima.