NA DANAŠNJI DAN: Franjo Tuđman, Pavao Štoos, Alfred Nobel, Opća deklaracija o pravima čovjeka, Hugh Hefner, Karlo Metikoš
Franjo Tuđman, utemeljitelj hrvatske države – 1999.
Franjo Tuđman je bio povjesničar, državnik i prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Hrvatska se 10. prosinca 1999. godine oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju.
Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana je završilo najuspješnije doba novije hrvatske povijesti i obnova hrvatske državnosti. To doba čini kraj polustoljetnog komunističkog mraka i stvaranje samostalne i suverene Republike Hrvatske. Unatoč nepovoljnim međunarodnim okolnostima i agresiji kojoj je Hrvatska bila izložena, konačno se ispunio neprekidni tisućljetni san Hrvata za samostalnom i slobodnom državom. Njegov odlazak najavio je promjene u unutarnjoj i vanjskoj politici Republike Hrvatske.
Pavao Štoos, ilirac – 1806.
Pavao Štoos (Dubravica, 10. prosinca 1806. – Pokupsko, 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj.
U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskom. Pavao Štoos je zapažena ličnost među hrvatskim domoljubima, autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik Gajeve Danice, patriot zabrinut zbog tuđinskog tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi (vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati).
Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego je primio svoju dužnost.
Alfred Nobel, švedski kemičar – 1833.
Alfred Bernhard Nobel (Stockholm, 21. listopada 1833. – San Remo, 10. prosinca 1896.), švedski kemičar, pronalazač, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac; volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva.
U čast Alfreda Nobela je nazvan kemijski element nobelij otkriven 1956.g. Četiri godine nakon njegove smrti, 29. lipnja 1900. godine utemeljena je Nobelova nagrada, a 1901. godine dodijeljene su prve nagrade za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir.
Britanski kralj Edvard VIII. odrekao se prijestolja – 1936.
Edward VIII., rođen kao Edward Albert Christian George Andrew Patrick David, kasnije Vojvoda od Windsora (Richmond, 23. lipnja 1894. – Pariz, 28. svibnja 1972.) bio je kralj Ujedinjenog Kraljevstva i svih dominiona britanskog Commonwealtha te car Indije od 20. siječnja do 11. prosinca 1936.
Prije preuzimanja prijestolja, Edward je bio Princ od Walesa i Vojvoda od Cornwalla i Rothesayja. Kao mladić je služio u britanskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata te je nekoliko puta putovao u ime svog oca, kralja Georgea V. Velike kontroverze izazivale su njegove ljubavne veze, prema navodima, mahom sa starijim i udanim ženama, iako je sve do preuzimanja prijestolja, odnosno abdikacije, ostao neoženjen.
Nakon abdikacije, kralj George VI. proglasio ga je Vojdovom od Windsora. Dana 3. lipnja 1937., u Francuskoj se oženio s Wallis Simpson, koja je tako postala vojvotkinja od Windsora. Kasnije te godine, par je proputovao Njemačkom. Tijekom tog putovanja, vojvoda i vojvotkinja su se osobno upoznali s Adolfom Hitlerom, a vojvoda je posjetio i jednu SS diviziju zajedno s Robertom Leyjom. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je stacioniran u Francuskoj, ali je prebačen na Bahame kao guverner nakon optužbi da je bio simpatizer nacizma. Nakon rata nije postavljan ni na koju funkciju te je živio izvan sfere politike u kojoj je ranije sudjelovao. Tijekom 1960-ih mu slabi zdravlje, a vrhunac toga bio je rak grla koji ga je i stajao života. Umro je u svom stanu u Parizu, 5. lipnja 1972.
Proglašena Opća deklaracija o pravima čovjeka – 1948.
Dana 10. prosinca 1948. godine Opća skupština UN-a proglasila je Opću deklaraciju o pravima čovjeka, nakon što su je potpisale sve dotadašnje članice UN-a. Prvi je to sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije. Ovoga datuma slavi se Međunarodni dan ljudskih prava.
Hugh Hefner objavio prvi broj Playboya – 1953.
Dana 10. prosinca 1953. godine Hugh Hefner je objavio prvi broj Playboya.
U izdanje prvog broja uložio je 7 600 dolara, koje je skupio od prijatelja, obitelji i nekih poslovnih ljudi koji su bili spremni uložiti u projekt.
Već tri mjeseca prije nego je objavio prvi broj, Hefner je imao narudžbi za oko 50 000 primjeraka. Vjerovao je u dobru prodaju, jer je za prvi broj nabavio i ekskluzivu – fotografije gole Marilyn Monroe, tada najpopularnije američke glumice.
Karlo Metikoš, glazbenik -1991.
Karlo Metikoš (Zagreb, 8. II. 1940 – Zagreb, 9. XII. 1991) dolazi iz glazbene obitelji (otac je završio glazbenu akademiju). Sa sedam je godina, usporedo s pučkom školom, upisao i prvi razred niže glazbene škole i sve je izgledalo uredno i pod nadzorom do 1956. kada se susreo s prvim pločama Elvisa Presleya, Billa Haleya i Little Richarda. Do tada odličan u redovnoj školi, glazbenu je napustio nakon prvog razreda srednje, te postao problematičan učenik i zarobljenik novoga zvuka, posebno onog Fats Domina i Jerry Lee Lewisa. Od fascinacije zvukom sa zapada do akcije nije prošlo puno. Već 1957., Karlo je zajedno sa Zdenkom Vučković, Ivicom Šerfezijem, Zvonkom Špišićem, Tonijem Kljakovićem, Jasnom Benedek i drugima na nagovor prijatelja hrabro zakoračio u zagrebački hram zabave, u Varieteé, prijavom za Prvi pljesak, popularni ciklus provjere pjevačkoga umijeća, kako bi započeo “karijeru zabavnog pjevača”.
Godine 1961. odlazi u Pariz, otpočinje diskografsku karijeru i uzima pseudonim Matt Collins. U domaćim radioprogramima veliku popularnost stječe skladba Ritam kiše, a nakon povratka iz Pariza, uz pratnju Crvenih koralja, Bijelih strijela ili Delfina (1963–65), poduzima prve uspješne rock turneje na domaćoj estradi. Tijekom druge polovine 1960-ih uglavnom nastupao u inozemstvu, a početkom 1970-ih trajno se privatno i profesionalno povezuje s pjevačicom J. Lisac. Prestaje nastupati i koncentrira se na skladanje i vođenje njezine karijere, počevši od albuma Dnevnik jedne ljubavi (1973), uključujući rock opere Gubec beg (1975) i Grička vještica (1979).
