NA DANAŠNJI DAN: Pravni fakultet, Mendelssohn, Schwab, Opera Zrinski, Tadijanović, Glavašević, UNESCO

Započeo s radom Pravni fakultet u Zagrebu – 1776.

Nakon raspuštanja isusovačkog reda habsburška kraljica Marija Terezija oduzela je opsežne reforme u sustavu obrazovanja.

Dekretom iz 1776. godine osnovala Kraljevsku akademiju znanosti kao najvišu školsku ustanovu na području Hrvatske. Akademija je obuhvaćala tri fakulteta: Filozofski, Teološki i Pravni (Facultas iuridica). U Pravni fakultet uključen je i dotadašnji političko-kameralni studij za obrazovanje hrvatskih upravnih činovnika.

Na prvoj svečanoj sjednici Kraljevske akademije određeno je da nastava počne 4. studenog 1776. godine te se taj datum smatra danom osnivanja Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prvi profesori izabrani su na temelju natječaja, a izbor je potvrdila kraljica Marija Terezija. U to doba fakultet je imao četri katedre: kanonsko pravo, međunarodno i opće javno pravo, građansko i domovinsko pravo i političko-kameralne znanosti. Nastava se održavala pretežito na latinskom jeziku.

Felix Mendelssohn – 1809.

Felix Mendelssohn Bartholdy (Hamburg, 3. veljače 1809. – Leipzig, 4. studenog 1847.), njemački skladatelj

S devet godina debitirao je kao pijanist, a sa 17 napisao svoje majstorsko djelo uvertiru “San ljetne noći”.Kao skladatelj postao je slavan u Engleskoj, gdje je više puta gostovao dirigirajući vlastita djela i koncertrirajući na orguljama. Od 1835. glavni je dirigent koncerta “Gewandhaus” u Leipzigu. Tu osniva 1843. konzervatorij, a Leipzig podiže u red glavnih europskih glazbenih središta. Skladao je pet simfonija, razne koncerte, scensku glazbu, oratorije, kantate i solo pjesme.

Gustav Schwab, njemački književnik – 1850.

Gustav Benjamin Schwab (Stuttgart, 19. lipnja 1792. – Stuttgart, 4. studenog 1850.) bio je njemački književnik, izdavač i pastor, autor brojnih pjesama, putopisa i književnopovijesnih spisa.

Najpoznatije mu je djelo “Najljepše priče klasične starine”, trodijelna zbirka pripovijetki zasnovanih na antičkim pričama, mitovima i legendama. Djelo je prevedeno na brojne strane jezike, a u njemačkim je školama ušlo u obveznu lektiru i postalo najpopularniji izvor priča iz antičkih vremena. Privuklo je pažnju i interes čitatelja zbog životopisnosti i maštovitosti Schwabova pričanja, ali i zbog njegove autentičnosti koja je usprkos autorskoj obradi mitološke građe ostala sačuvana. Također je priredio zbirku izvornih njemačkih narodnih priča i izreka.

Opera Nikola Šubić Zrinski – 1876.

Na današnji dan, 4. studenog 1876. godine u tadašnjem Narodnom kazalištu u Zagrebu praizvedena je opera Nikola Šubić Zrinski čiji je skladatelj Ivan Zajc, koji je i dirigirao operom. Umjetničke značajke Nikole Šubića Zrinskog svrstavaju to djelo u red najboljih hrvatskih opernih ostvarenja.

Praizvedba opere Nikola Šubić Zrinjski 1876. godine Ivana pl. Zajca, osnivača i organizatora zagrebačkoga opernog kazališta, bila je višestruko važan kulturološki događaj, između ostaloga i zato što je označila rođenje još jedne umjetničke grane unutar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu – Baleta.

Tematizirajući posljednje sigetske dane hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinskog i njegovu junačku pogibiju, djelo je već na praizvedbi doživjelo nezapamćen uspjeh, zadržavši do danas počasno mjesto na hrvatskoj opernoj sceni. Najveći ushit izazvala je potresna zakletva sigetskih junaka i finale U boj, u boj, koji je kao zborska pjesma skladan deset godina prije same opere. Veliku popularnost djelo može zahvaliti portretiranju stvarnog junaka hrvatske povijesti, koji je u teškim uvjetima turske najezde spasio Slavoniju od potpuna porobljavanja. Iako nije uspio spriječiti Turke u osvajanju nekih gradova, Zrinski je hrabro poginuo braneći Siget.

Osim iznimno domoljubna ozračja koje prevladava u operi, bitna karakteristika Zajčeva rukopisa vidljiva je i u diferenciranu prikazu dvaju suprotnih svjetova, od kojih svaki nosi svoja obilježja. Pomno profilirajući likove junaka Zrinskoga i sultana Sulejmana prema povijesnim činjenicama, Zajc je kao antipode stvorio značajne ženske likove hrvatske operne literature, Evu i Jelenu, namijenivši im vrlo važnu dramaturšku i glazbenu zadaću.

Dragutin Tadijanović, hrvatski književnik – 1905.

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande. Prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u đačkoj ‘Omladini’ 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u ‘Književniku’ i ‘Hrvatskoj reviji’.

Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela. Nije se priklonio niti jednoj književnoj struji svoga vremena, već se jednostavnim govorom opredijelio za intimne i zavičajne teme. Umro je 27. lipnja 2007. godine, u 102. godini života.

Konvencija o UNESCO-u – 1945.

Konvencija o osnivanju UNESCO-a, koja je donesena na konferenciji u Londonu, 16. studenoga 1945., stupila je na snagu 4. studenoga 1946. kada ju je ratificiralo dvadeset država.

UNESCO je organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu koja promovira suradnju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Siniša Glavašević, hrvatski književnik i novinar – 1960.

Siniša Glavašević završio je osnovnu i srednju školu u rodnom gradu Vukovaru, a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Za vrijeme Domovinskog rata je bio urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po padu Vukovara, odveden je 19. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen i pokopan na Ovčari istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. godine. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. godine izdala zbirku ‘Priče iz Vukovara’, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Bio je pisac proze, knjižničar, novinar, ratni izvjestitielj.