NA DANAŠNJI DAN: Sveti Ivan Kapistran, hrvatski službeni jezik, željeznica Rijeka-Karlovac, Pele, iPod, Ivo Pukanić

Sveti Ivan Kapistran – 1386.

Sveti Ivan Kapistran, Capestrano Aquila, Abruzzi, 24. lipnja 1386. – Ilok, 23. listopada 1456., franjevački propovjednik, svetac Katoličke Crkve. Jedan je od najglasovitijih propovjednika svih vremena.

Bio je učenik Bernardina Sijenskoga, kojemu pomaže u reformi reda. Bio je inkvizitor protiv franjevaca-buntovnika (fraticelli). Kasnije je bio apostolski legat u raznim zemljama te gorljiv protuhusitski propovjednik, koji obilazi cijelu srednju Europu i propovijeda križarski rat protiv Turaka.

Studirao je pravo na Sveučilištu u Perugi. Bio je pravnik u Napulju. Po nalogu kralja Ladislava, postao je sudac u Perugi. Oženio se kćerkom najbogatijeg čovjeka u gradu. Za vrijeme građanskog rata, završio je nepravedno u zatvoru, a žena mu je umrla. Budući da se oženio neposredno prije rata, nije stigao konzumirati brak. Zbog oduzete imovine, narušena društvenog položaj i smrti supruge, odlučio se povući iz svjetovnog života i postao je franjevac.

Kao glasoviti propovjednik putovao je širom Europe, a ljudi su dolazili u velikom broju da ga čuju. Zabilježena su čudesna ozdravljenja, kada je položio križ na bolesnike. U Češkoj je obratio mnoge husite. Nagovarao je despota Đurađa Brankovića da sa svojim narodom prijeđe na katolicizam. Kad su u lipnju 1456. Turci pod Mehmedom II. udarili na Beograd, Kapistran je skupio četu križara, sastavljenu od franjevaca, seljaka, građana i profesionalnih vojnika, te je 22. srpnja uz Janka Hunyadija nanio Turcima težak poraz.

Napisao je više moralističkih (Speculum conscientiae), apologetskih i crkvenopravnih djela, te rasprava i pisama, koja su djelomično objavljena. Bio je prvi gvardijan samostana franjevaca opservanata na otoku Svetog Andrije kod Rovinja, a spominje se u pismu pape Nikole V. od 17. prosinca 1453.

Podlegao je kugi, koja je harala kršćanskim taborom, 23. listopada 1456. u Iloku, gdje je i pokopan, kako je zatražio u svojoj oporuci. Želja mu je bila da u Iloku trajno borave franjevci, što mu se i ostvarilo, premda je grad bio u turskim rukama oko 160 godina. U Iloku se nalazi crkva sv. Ivana Kapistrana i njegova slika iznad oltara.

Istok slavi Preobraženje Isusovo od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beograda. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i Ivan Kapistran čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u Zemunu, a drugi u Iloku.

Hrvatski jezik postaje službeni – 1847.

Dana 23.10. 1847. Ivan Kukuljević Sakcinski je na posljednjem staleškome zasjedanju Hrvatskoga sabora upozorio narodne zastupnike na potrebu uvođenja službenog jezika u javne službe. Sabor je razmotrio taj prijedlog i na kraju proglasio hrvatski jezik službenim u javnoj uporabi.

Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika.

Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. Kukuljević je irekao povijesne misli o tadašnjoj jezičnoj praksi i nacionalnom identitetu: “Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu….“.

Željeznička pruga Rijeka – Karlovac – 1867.

Povijest riječke željeznice vrlo je znakovita. Poznato je kako u Habsburškom Carstvu, odnosno od 1867. godine Austro-Ugarskoj Monarhiji, gradnja željeznica nije bila uvjetovana samo gospodarskim razlozima i razvojnim interesima, nego su na nju podjednako utjecali izvangospodarski čimbenici, poglavito državna politika i njezina tjesnogrudost, nacionalna isklju-čivost bečkih vladajućih krugova i njihova težnja da zadrže sve prednosti svoga velikodržavlja.

Nije stoga čudno što je riječka željeznica kasnila, iako su prirodno geografski, prometni i gospodarski razlozi nukali njezinu gradnju. Rijeka je po svim parametrima trebala znatno prije 1873. godine dobiti tu vezu sa svojim prirodnim zaleđem. Gradnja pruge je trajala do 23. listopada 1873., uz sudjelovanje i 23 tisuće radnika.

Pele, nogometaš – 1940.

Edson Arantes do Nascimento, poznatiji po svome nadimku Pelé (Três Corações, Brazil, 23. listopada 1940.), brazilski nogometaš.

Uz Diega Maradonu smatra se najboljim nogometašem u povijesti nogometa, kojim ga je 1999. godine proglasila FIFA. Usto, Međunarodni olimpijski odbor, nakon glasovanja provedenog po nacionalnim olimpijskim odborima, u prosincu 1999. proglasio ga je jednim od pet najboljih sportaša 20. stoljeća (uz njega tu su još bili Carl Lewis, Muhammad Ali, Michael Jordan i Mark Spitz), dodijelivši mu nagradu službenog glasila MOO-a, “Olimpic Review”, i diplomu.

U karijeri je postigao preko 1.200 pogodaka, iako su u tu brojku uračunate i prijateljske utakmice, kao i golovi postignuti na služenju vojnoga roka. U ligaškim natjecanjima postigao je ukupno 589 golova u 605 odigranih utakmica.

iPod, dlanovnik – 2001.

iPod linija uređaja započela je prvom generacijom iPoda Classic puštenom u prodaju 23. listopada 2001. Apple je smatrao kako su u ono vrijeme dostupni medijski uređaji bili ili veliki i nezgrapni ili mali i beskorisni s “nevjerojatno ružnim” grafičkim korisničkim sučeljem.

Zbog cijene i kompatibilnosti samo s Mac računalima, prodaja je bila slaba sve do 2004. Steve Jobs je najavio prvi iPod kao uređaj kompatibilan s Macom pohrane 5 GB u koju se može spremiti 1000 pjesama.

Apple nije sam razvio cijeli softver za iPod nego je iskoristio platformu tvrtke PortalPlayer. Kroz godine iPodov softver mijenjao je više fontova. Prvi iPod s ekranom u boji bilo je iPod Photo iz četvrte generacije iPoda Classic.

Prvi iPod Mini počeo je s prodajom u siječnju 2004. godine, nekoliko mjeseci prije početka prodaje četvrte generacije iPoda Classic. iPod Mini postojao je u samo dvije generacije nakon čega je zamijenjen iPodom Nano, koji je počeo s prodajom u rujnu 2005.

Atentat na Ivu Pukanića u centru Zagreba – 2008.

Živio je u Velikoj Gorici, gdje je išao u školu. Već se u mladim danima počeo baviti novinarstvom, a ponajprije fotografijom. Krajem 1970.-ih godina počinje raditi kao fotoreporter; 1980.-ih radi za tada prestižni tjednik (“muški magazin”) “Start”.

Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, a od 1991. godine radio je kao urednik u političkom tjedniku Globus; ispočetka nastavlja pisati o estradi, a poslije – kako Hrvatska tone u rat – piše sve više o politici. Radeći, sklapa komunikativni i socijalno prodorni Pukanić prijateljstva s cijelim nizom istaknutih političara i gospodarstvenika, ali i poznanstva s osobama koje su u javnosti prepoznavane kao pripadnici kriminalnog miljea. 1995. godine osnovao je tjednik Nacional i bio u njemu glavni urednik do 2000. godine. Iste je godine primio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo.

Od 2000. godine nastavlja raditi kao predsjednik NCL Media Grupe, u čijem sklopu izlazi i tjednik Nacional kojega je on bio osnovao 1995. Godine 2004. nagrađen godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva, za intervju s generalom Antom Gotovinom iz listopada 2003.; Gotovina se tada nalazio u bijegu od kaznenog progona pred Haaškim sudom za ratne zločine.

Pukanić je 2007. godine pokrenuo NCL Visoku novinarsku školu, trogodišnji studij novinarstva.

Dolores Lambaša, glumica 2013.

Dolores Lambaša (Šibenik, 29. ožujka 1981. – Slavonski Brod, 23. listopada 2013.), bila je hrvatska televizijska, filmska i kazališna glumica.

Ostvarila je uloge u nizu televizijskih sapunica, kao što su “Odmori se, zaslužio si”, “Dobre namjere”, “Zauvijek susjedi” i “Zakon ljubavi” i ine, a posljednja uloga bila joj je uloga Tamare Marin u serijalu “Ruža vjetrova”.

Dolores Lambaša preminula je u bolnici Dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, 23. listopada 2013. godine, u 32. godini života od teških ozljeda nakon prometne nesreće na dionici autoceste A3 kod Sredanaca.