NA DANAŠNJI DAN: Bitka kod Trafalgara, Alfred Nobel, prva žarulja, Andrija Hebrang, Gillespie, Ante Ciliga

Bitka kod Trafalgara – 1805.

Napoleon je Veliku Britaniju smatrao za najvećeg neprijatelja i dugo je planirao pohod na nju u namjeri da je osvoji

Bitka kod Trafalgara je pomorska bitka koja se vodila 21. listopada 1805. tijekom Napoleonskih ratova, u kojoj su se sukobili francuska i britanska mornarica. To je bila najvažnija pomorska bitka vođena tijekom Napoleonskih ratova. Napoleon je Veliku Britaniju smatrao za najvećeg neprijatelja i dugo je planirao pohod na nju u namjeri da je osvoji.

Godine 1805. admiral Horatio Nelson je s Kraljevskom mornaričkom flotom od 27 brodova porazio i uništio francusku i španjolsku flotu od 33 broda zapadno od rta Trafalgar. Admiral Nelson umro je u završnom dijelu bitke, ali tada je već osigurao svoje mjesto u povijesti kao najveći britanski mornarički junak, a Velika je Britanija tom pobjedom stekla potpunu premoć na moru.

Alfred Nobel, izumitelj 1833.

Alfred Bernhard Nobel , švedski kemičar, inženjer i industrijalac (Stockholm, 21. X. 1833 – San Remo, Italija, 10. XII. 1896). Školovao se u Sankt Peterburgu, Parizu i SAD-u. Vrativši se u Švedsku, započeo je proizvodnju eksploziva glicerol-trinitrata, poznatoga kao nitroglicerin. Nakon eksplozije koja je 1864. uništila tvornicu, otkrio je da se tim eksplozivom može sigurnije rukovati ako se on apsorbira u infuzorijskoj zemlji. Tako dobiveni eksploziv nazvao je dinamit (otkriće je zaštićeno patentom 1867. u Velikoj Britaniji i 1868. u SAD-u).

Godine 1875. prvi je proizveo još učinkovitiji oblik dinamita, tzv. praskavu želatinu, a 1886. i bezdimni eksploziv balistit te poboljšao konstrukciju i kakvoću detonatora za te eksplozive. Većim dijelom svojeg imetka, stečenoga proizvodnjom eksploziva i iskorištavanjem izvora nafte u Bakuu (Azerbajdžan), Nobel je utemeljio zakladu za nagrađivanje najznačajnijih svjetskih znanstvenih i književnih dostignuća te doprinosa razumijevanju među narodima, miru i ukidanju naoružanja (Nobelova nagrada). Prve su nagrade bile dodijeljene 10. XII. 1901., na petu obljetnicu Nobelove smrti.

Edison testirao prvu žarulju – 1879.

Na današnji je dan Thomas Alva Edison testirao prvu žarulju sa žarnom niti od ugljika.

Smatra se da je test uspješno završio jer je žarulja svijetlila 40 sati.

Ugljičnu nit su proizvodili na različite načine, od pamuka i drveta do konca i papira. Na kraju se pokazalo da je najizdržljivija nit od karboniziranog bambusa, jer može izdržati čak do 1200 sati.

Prva zgrada u svijetu koja je koristila Edisonove žarulje s ugljičnom žarnom niti bilo je kazalište u Brnu. Tek će od 1904. žarulje sa žarnom niti od volframa preuzeti dominaciju. Jedan od nosilaca patenta za žarulju s volframovom niti bio je Hrvat Franjo Hanaman.

Andrija Hebrang – 1899.

Andrija Hebrang, Bačevac pokraj Virovitice, 21. listopada 1899. – Beograd, 11. lipnja 1949., bio je hrvatski revolucionar, političar i državnik.

Hebrang je bio član Komunističke partije Jugoslavije od 1919. godine. Članom Mjesnoga komiteta Zagreba postao je 1925. godine. Između 1928. i 1940. godine nalazio se u zatvoru. Članom Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske postao je 1941. godine, a ujedno je imenovan i članom Vojnog komiteta KPH. Uhvaćen je od ustaške policije 1942. godine, a razmijenjen je iste godine. Političkim tajnikom CK KPH bio je između 1942. i 1944. godine, a članom Politbiroa CK KPJ 1943. godine da bi godinu kasnije, 1944., bio smijenjen zbog naglašeno samostalne zavnohovske politike.

Bio je povjerenikom za trgovinu i industriju u NKOJ-u 1944. godine a Ministrom industrije u vladi Tito–Šubašić. Sukobio se s Politbiroom oko koncepcije gospodarskoga razvoja 1946. godine. Kritiziran zbog zagovaranja hrvatskih interesa. Isključen iz Politbiroa i iz KPJ 1948. godine i optužen da je surađivao s ustašama i sabotirao gospodarsku politiku. Ubijen je u zatvoru. Hebrang je bio žrtva komunističke represije, a Hrvatski sabor ga je rehabilitirao 1992. godine.

Dizzy Gillespie – 1917.

Gillespie Dizzy (pravo ime John Birks Gillespie), američki jazz-trubač, pjevač, skladatelj i vođa orkestra (Cheraw, South Carolina, 21. X. 1917 – Englewood, New Jersey, 6. I. 1993). Jedan od najutjecajnijih umjetnika u povijesti jazza. Uz oca amatera sâm naučio svirati trombon i trubu. Godine 1935. pridružio se u Philadelphiji skupini Frankieja Fairfaxa, a 1937. otišao je u New York, gdje je svirao u jazz-orkestrima (big band) i afirmirao se kao virtuozni trubač.

Uz Theloniousa Monka, Charlieja Parkera i Kennyja Clarkea utemeljitelj je novoga stila bebop 1940-ih. Najvažniju suradnju ostvario s Ch. Parkerom, sudjelovao je u projektu Jazz at the Philharmonic producenta Normana Granza svirajući s vodećim džezistima.

Godine 1947. oduševio se glazbom kubanskoga bubnjara i plesača Chana Poza, koji je uskoro počeo surađivati s njegovim orkestrom. Spajajući moderni jazz s latinoameričkim melodijama i ritmovima, promovirali su novi smjer nazvan afrokubanski jazz. Godine 1956. američka vlada poslala je Gillespieja i njegov orkestar na četverogodišnju promidžbenu kulturnu turneju po zemljama Bliskog istoka i Južne Amerike.

U zadnjem razdoblju karijere vodio je United Nation Orchestra, smanjeni jazz-orkestar u kojem su svirali ugledni sjevernoamerički i južnoamerički glazbenici. Kao vođa malih sastava ili jazz-orkestara snimio je više od 100 ploča. Autor je ili koautor niza skladbi koje su postale jazz-standardima.

Ante Ciliga – 1992.

Ciliga, Ante (pseudonim Tone Valić), hrvatski političar i publicist (Šegotići kraj Vodnjana, 20. II. 1898 – Zagreb, 21. X. 1992). Studij filozofije započeo na Filozofskom fakultetu u Pragu, a završio u Zagrebu, gdje je 1924. doktorirao. Sudjelovao je 1919–21. u madžarskoj revoluciji, vojnoj pobuni u Varaždinu, u proštinskoj buni u Istri. Potkraj 1924. postao sekretarom Oblasnoga komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, a 1925. članom CK KPJ, ali je zbog izgona djelovao u Beču. Od 1926. boravio u SSSR-u, gdje je do 1928. predavao kao profesor; 1929. uhićen je zbog potpore L. Trockomu, 1930. zatočen najprije u logoru kraj Verhne Uraljska, potom u Krasnojarsku, a pušten je krajem 1935. Kada se vratio u zemlju 1937., uhićen je i prognan, pa je do 1941. živio u Parizu. Po povratku u Hrvatsku potkraj 1941. uhićen je u Sisku i zatočen u Jasenovcu, a potkraj 1942. pušten i postavljen za urednika Spremnosti. God. 1944. odlazi u Berlin, a u proljeće 1945. prelazi u Švicarsku. Nakon II. svjetskog rata živio je u emigraciji u Rimu i Parizu, a u Hrvatsku se vratio 1990. Od njegove suradnje zapaženija je ona u Novoj Evropi, Spremnosti i Biltenu Hrvatske demokratske socijalne akcije. Objavio je više knjiga memoarsko-publicističke vrijednosti, a važnije su: U zemlji velike laži (Au pays du grand mensonge, 1938), Deset godina u Sovjetskoj Rusiji (1943), Štorice iz Proštine (1944), Sam kroz Evropu u ratu (1954).