NA DANAŠNJI DAN: Goethe, Kovačić, Krka, kraljica Jelena, Martin Luther King i Markale

Johann Wolfgang von Goethe, njemački književnik – 1749.

Najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac rođen je na današnji dan 1749. godine.

Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta.

Putuje po Njemačkoj i Švicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se druži s Herderom i Schillerom. Piše, istražuje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, pučka poezija različitih naroda, široko područje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti.

Najveću popularnost u suvremenika stekao je romanom “Patnje mladog Werthera”, jer je u tom djelu srušio sve primjere klasicizma koji su vladali među njegovim suvremenicima te nas na neki način uveo u modernu književnost. Snažno je utjecao na sve europske književnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma.

Viktor Kovačić, hrvatski arhitekt – 1874.

Dana 28.7.1874. rođen je Viktor Kovačić, hrvatski arhitekt. Prve poduke dobio je od arhitekta Vajdmana, s kojim je radio na nekoliko zgrada u Zagrebu, a zatim je prešao u Obrtnu školu arhitektu Hermanu Bolleu kod kojega je, kako je uvijek govorio, naučio gotovo sve potrebno za struku.

Pročuo se godine 1909. osvajanjem prve nagrade za osnovu crkve Sv. Blaža , a 1910. ponovno je zabljesnuo pobjedom na natječaju za regulaciju Kaptola.

Neka od važnijih zagrebačkih djela Viktora Kovačića su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu

Njegov prijedlog obnove Kaptola nije, međutim, nikad ostvaren, ali se taj izvanredni projekt, jedno od Kovačićevih najzrelijih djela, zgodimice obnavlja i predlaže kao vrlo studiozno ispravljanje grube pogreške rušenja obrambene kule i zida ispred katedrale. Kovačićeva izvedba crkve Sv. Blaža ide u red njegovih najvažnijih pothvata. Ne samo da je to prema mnogim mišljenjima jedna od najljepših i najvrjednijih građevina u Zagrebu, već je to i prva gradnja kupole od armiranog betona u nas.

Hidroelektrana Jaruga – 1895.

Samo tri dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana “Krka” – Šibenik (kasnije nazvane Jaruga I).

Hidroelektrana Jaruga ili HE Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki.

Dana 28. kolovoza 1895., samo dva dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana “Krka” – Šibenik. Nakon HE Krke (kasnije nazvane Jaruga I) 1905. godine gradi se mnogo veća hidroelektrana Jaruga II.[1] 1903. izgrađena je druga HE Jaruga neposredno kraj prve, te je time prva dobila naziv HE Jaruga 1, a druga HE Jaruga 2. HE Jaruga 2 je imala veći broj obnavljanja tokom svoga pogona, i to 1916., 1937., 1970. i 1995., ali je sam način rada ostao isti.

Pronađen sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene – 1898.

Dana 28. kolovoza 1898. – Arheolog don Frane Bulić pronašao je pokraj današnje solinske crkve Gospe od Otoka temelje negdašnje starohrvatske bazilike, a u njezinu predvorju sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene, razbijen u devedeset komada.

Kraljica Jelena je najpopularnija hrvatska vladarica i jedna od najzanimljivijih osoba hrvatskog ranog srednjovjekovlja. Bila je supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana Držislava.

Kraljica Jelena je u razdoblju treće četvrtine X. stoljeća (od 949. do 976.) zasigurno sjedila na hrvatskom prijestolju, bilo kao supruga kralja Mihajla Krešimira, bilo kao regentkinja u ime svoga sina Stjepana Držislava.

Martin Luther King Jr. održao poznati govor ‘I Have a Dream’ – 1963.

Na današnji dan 1963. godine Martin Luther King Jr., o američki baptistički svećenik, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništvadržao svoj poznati govor “I Have a Dream”. On je bio jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. “I Have A Dream” popularni je naziv za javni govor Martina Luthera Kinga, u kojem je govorio o njegovoj želji za budućnost u kojoj crnci i bijelci, između ostalih, skladno koegzistiraju kao jednaki.

Genijalni govornik, protivio se ratu u Vijetnamu. Osim toga, u svojoj knjizi iz 1964., “Zašto ne možemo čekati”, vlč. King objašnjava svoju ideju o davanju 50 miljardi dolara kroz 10 godina najugroženijim dijelovima crnačke zajednice. Jedan je od najmlađih dobitnika Nobelove nagrade za mir. Propovijedao je nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh. Tijekom marševa koje je organizirao gađali su ga vrijeđali, i mrzili, ali on je ustrajao.

U listopadu 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4. travnja 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee, u 39. godini života.

Pokolj na Markalama – 1995.

Dana 28. kolovoza Vojska Republike Srpske počinjava drugi pokolj u Sarajevu na Markalama nad sarajevskim civilima. Granate su ubile 43 ljudi i ranile dodatnih 84.

Masakri na Markalama su dva masakra počinjena nad sarajevskim civilima kojeg je počinila Vojske Republike Srpske tijekom opsade Sarajeva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u povijesnom središtu Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Prvi se dogodio 5. veljače 1994. godine kada je 68 ljudi ubijeno, a 144 ranjeno. Drugi napad bio je izravan povod za kampanju NATO bombsrdiranja srpskih vojnih položaja, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.