NA DANAŠNJI DAN: Hrvatska slobodna, samostalna i neovisna
Bitka kod Little Big Horna
U američkoj saveznoj državi Montani, nedaleko od današnjeg mjesta Busby, 1876. godine odvila se bitka kod Little Bighorna, najslavnija bitka velikog rata sa Siouxima u kojoj je poraženu, odnosno . konjičku pukovniju, vodio general George A. Custer, dok su s druge strane stajala ujedinjena plemena Lakota, Sjevernih Šejena i Arapaha pod vodstvom poglavica Bika Koji Sjedi, Ludoga Konja i Galla.
Nakon završetka Građanskog rata, kontroverzni general Custer bio je promaknut u čin general pukovnika i postavljen na čelo 7. konjičke pukovnije koja je uredovala na tzv. Indijanskom teritoriju gdje je počinila toliko zločina nad domorodačkim stanovništvom da je dva puta raspuštena. Ponovno je okupljena tijekom ‘zlatne groznice’ za potrebe zaštite tragača koji su nahrupljivali u Black Hills u Dakoti. Custer se 1876. našao na području Montane i blizu rijeke Little Bighorn neočekivano naišao na tabor Siouxa.
Slavohlepan kakav je bio napravio je potez koji bi svaki vojnik pripisao potpunoj budali ili luđaku. Podcijenivši neprijatelja sa svojih nešto više od 550 vojnika podijeljenih u tri skupine napao je vjerojatno najveći do tada viđeni višeplemenski tabor u kojem je prema procjenama bilo oko 1.800 vrlo iskusnih ratnika odlučnih da obrane obitelji koje su bile s njima.
Custerova suluda ‘hrabrost’ rezultirala je potpunim porazom u kojem su dvije manje skupine razbijene i otjerane, dok je njegova grupa od 264 vojnika, iz koje su se spasili samo oni koji su otišli prije bitke, potpuno zbrisana, a jedini preživjeli na mjestu finalnog obračuna ostao je konj jednog od kapetana po imenu Comache. Bitka kod Little Bighorna drugi je najteži poraz koji su plemena nanijela američkoj vojsci, ali na kraju je rezultirao strašnim odmazdama i konačnim slomom otpora petnaest godina kasnije.
George Orwell, britanski književnik i novinar
Eric Arthur Blair, rođen u Motihari u Bengalu 25. lipnja 1903., poznatiji pod pseudonimom George Orwell, bio je engleski pisac i novinar. Najpoznatiji je po alegorijskom političkom romanu Životinjska farma i antiutopijskom romanu 1984. Potonji, koji opisuje futurističko totalitarno društvo, doveo je do upotrebe pridjeve ‘orvelijanski’ za opis mehanizma kontrole misli od strane države. Većinu svoje profesionalne karijere Orwell je bio poznat ponajprije po novinarskim radovima, kao u britansku tisku tako i u reportažama kao što su Homage to Catalonia (koja opisuje njegove aktivnosti u Španjolskom građanskom ratu), Down and Out in Paris and London (koja opisuje razdoblje siromaštva u tim gradovima, te u The Road to Wigan Pier (koja opisuje životne uvjete siromašnih rudara sjeverne Engleske). Prema Newsweeku, Orwell je bio ‘najbolji novinar svog vremena i najbolji arhitekt engleskog eseja još od doba Hazlitta’.
Rat u Koreji – 1953.
U lipnju 1950. godine Sjeverna Koreja pokreće iznenadni rat protiv Južne Koreje. Nakon jednoga graničnog sukoba, sjevernokorejske snage, potpomognute navodnim kineskim dobrovoljcima i uz podršku SSSR-a, prelaze 38. paralelu, a Južnoj Koreji pomažu UN i SAD. Oni traže povlačenje agresora s područja Južne Koreje. No, taj zahtjev Sjeverna Koreja ignorira, pa oružane snage SAD-a u ime UN-a dolaze u pomoć Južnoj Koreji. Naizmjenične ofenzive jednih i drugih snaga do 1952. godine nisu dale prevagu ni jednoj zaraćenoj strani. Sukob je završio 1953. godine potpisivanjem primirja u Panmunjonu. Uspostavljena je demilitarizirana zona kao granica Sjeverne i Južne Koreje.
Rat u Koreji bio je prvi rat u kojem je vojno sudjelovala OUN (osnovana 5 godina prije). Rat je počeo 25. lipnja 1950., a završio 27. srpnja 1953. Rat je počeo upadom snaga Sjeverne Koreje na teritorij Južne Koreje. UN je to nazvao remećenjem svjetskog mira, te zahtjeva povlačenje, što Sjeverna Koreja odbija. UN traži zemlje članice za vojnu pomoć Južnoj Koreji. 16 zemalja je poslalo vojsku, 41 zemlja je poslala vojnu opremu, hranu i druge zalihe. SAD je sudjelovao 90 posto u toj pomoći. Na strani Sjeverne Koreje se borila Kina, a Sovjetski Savez je priskrbljivao vojnu opremu. Rat je završio potpisivanjem primirja između UN i Sjeverne Koreje.
S preko milijun poginulih, to je jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti.
Hrvatski Sabor donio odluku o državnoj samostalnosti
Dan neovisnosti, 25. lipnja, u Republici Hrvatskoj spomendan je kojim se obilježava povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesena 25. lipnja 1991. godine.
Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991. prethodila je odluka hrvatskih građana iskazana na referendumu, održanom 19. svibnja 1991. godine. Nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine, donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. Istekom moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine, Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.
Vladimir Ibler, hrvatski pravnik
Ibler, Vladimir, hrvatski pravnik (Zagreb, 25. VI. 1913 – Zagreb, 30. IV. 2015). Pravni studij završio 1937. u Zagrebu, gdje je i doktorirao rigorozom 1938. Radio kao odvjetnički i sudski vježbenik (1937–39) te tajnik Industrijske komore u Zagrebu (1939–47).
Usavršavao se u Hagu, Ženevi, Parizu, Londonu te na Harvardovu sveučilištu i na sveučilištu Columbia. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. postao redoviti profesor, predavao je međunarodno pravo (1947–83) i diplomatsku povijest (1951–83); predavao i na pravnim fakultetima u Splitu, Rijeci i Osijeku te na sveučilištima u inozemstvu.
Sudjelovao je u radu (1973–83) Konferencije UN-a o pravu mora (United Nations Conference on the Law of the Seas, akronim UNCLOS III). Redoviti član HAZU od 1991. te član Društva za međunarodno pravo (International Law Association). Znanstvenim i nastavnim djelovanjem dao je izniman prinos na području međunarodnoga javnog prava i međunarodnih odnosa. Djela: Diplomatska historija 1814–1871 (1960), Sloboda mora (1965), Međunarodni odnosi (1971), Rječnik međunarodnog javnog prava (1972), Međunarodno pravo mora i Hrvatska (2001). Dobio je Državnu nagradu za životno djelo (2007).
