NA DANAŠNJI DAN: Ukazanje u Međugorju, Demetar, Napoleon i blokada Berlina

Dubrovačka Republika kupila od Bosne istočni dio Konavala

Početkom 15. stoljeća Konavle su u općem sastavu Bosne u rukama moćnih feudalaca, i to istočni dio pod Sandaljem Hranićem, a zapadni (uključujuči Cavtat i Obod) pod braćom Petrom i Radoslavom Pavlović. Intenzivnim pregovorima i diplomacijom Dubrovačka Republika 24. lipnja 1419. godine dolazi u posjed Istočnog dijela Konavala (od Popovića do Soko kule i rta Oštro) kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa Sandaljem Hranićem, koji je zauzvrat dobio palaču u Dubrovniku, zemlju u Župi vrijednu 3000 dubrovačkih perpera i godišnji danak od 500 perpera, te 36000 perpera ili 12000 dukata u gotovini. Nakon osam godina, 31. prosinca 1426. Dubrovčani su kupili i preostali Zapadni dio Konavala sa Cavtatom i Obodom od Radosava Pavlovića, uz iste uvjete kao i istočni dio.

Bitka kod Solferina i osnivanje Crvenog Križa

Bitka kod Solferina se odigrala 24. lipnja 1859. nedaleko grada Solferina u sjevernoj Italiji. U bitci su se sukobile austrijska vojska na jednoj strani te francuske i talijanske trupe na drugoj. Bitka, u kojoj je sudjelovalo oko 300 000 vojnika, trajala je 15 sati i prerasla u krvavu borbu na život i smrt. Boj se vodio po velikoj vrućini i na vrlo teškom terenu, sve dok ga nevrijeme nije zaustavilo.

U knjizi Sjećanja iz Solferina švicarski poduzetnik Henri Dunant (1825.-1910.), koji je prisustvovao bitci, opisuje svoja iskustva. Dunnantova knjiga sastoji se iz dva dijela. U prvom dijelu s gorčinom opisuje bitku dok je drugi dio rasprava što se može napraviti da bi se smanjio broj žrtava u ratu.

Izravna posljedica Dunnanove knjige je osnivanje Crvenog križa, koji računa 24. lipnja 1859. kao dan svog osnutka. Najveći gubitnici su bile desetine tisuća poginulih i povrijeđenih. Forlmalni pobjednici su bili Francuska i Sardinija (pod zapovjedništvom Napoleona III. i Viktora Emanuela II.). Posljedica bitke je ujedinjavanje Papinske Države, Modene, Romagne, Toskane i Kraljevine dviju Sicilija u Kraljevinu Italiju 17. ožujka 1861.

Dimitrije Demeter, hrvatski pjesnik, dramatičar i prevoditelj

U Zagrebu je 24. lipnja 1872. umro Dimitrije Demeter, utemeljitelj novog hrvatskog kazališta. Pokopan je na pravoslavnom groblju na Pantovčaku, a 15. listopada 1885. godine njegovi posmrtni ostatci prenešeni su u Arkadu na Mirogoju. Demeter je jedan od utemeljitelja HNK-a: na njegov poticaj Hrvatski sabor je utemeljio stalno kazalište, kojemu je bio upravitelj i dramaturg. Godine 1907. utemeljena je Demetrova nagrada za dramu.

Osim njegova književnog i kazališnog rada, treba spomenuti i da je 1849. Demeter zamijenio Ivana Mažuranića u Beču u odboru za izradu rječnika pravnih i političkih naziva (Juridisch-politische Terminologie). Nakon revolucionarne 1848., u skladu s načelom ravnopravnosti naroda i jezika, trebalo je prevesti popis njemačkih pravnih i političkih naziva na sve jezike Austrijskog carstva. Zbog sličnosti slavenskih jezika osnovana je zajednička komisija s posebnim sekcijama za pojedine jezike. Demeter je najviše doprinio hrvatskom jeziku i pri završetku posla imenovan je glavnim urednikom hrvatskoga dijela toga rječnika. Rječnik je dovršen potkraj 1849. godine.

Najprije je tiskano njemačko-češko, njemačko-poljsko te njemačko-rutensko izdanje, a zajedničko njemačko-hrvatsko-srpsko-slovensko izdanje (Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Oesterreichs. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe) tiskano je tek 1853. godine. Za vrijeme boravka u Beču Demeter je bio 1850. sudionik i potpisnik Bečkog književnog dogovora, a kasnije tiskani rječnik smatrao se temeljem hrvatskog i srpskog književnojezičnog jedinstva.

Napoleonov napad na Rusiju

Godina 1812. predstavlja prekretnicu Napoleonovih ratova. Napoleon je s 691 500 vojnika krenuo 24. lipnja 1812. u invaziju Rusije. Ruska vojska suprostavila se sa strategijom spržene zemlje i izbjegavanjem velikih bitaka. Napoleon je zauzeo ispražnjenu Moskvu, ali bez snabdijevanja i bez odlučne pobjede nad ruskom vojskom morao se povlačiti iz Rusije za vrijeme jake zime. Pohod na Rusiju sveo je snage Francuza i njihovih saveznika na oko 3% početne jačine. Ta invazija imala je veliki utjecaj na rusku kulturu, što se očituje Tolstojevim djelom “Rat i mir”, kao i sovjetskom identifikacijom francuske invazije s njemačkom invazijom 1941. – 1945. Napoleonova invazija u Rusiji je poznata kao Domovinski rat. Ponekad se označava i kao “rat 1812.”

Ruska pobjeda nad francuskom vojskom 1812. predstavljala je veliki udar Napoleonovim ambicijama o dominaciji u Europi. Kao što je bitka kod Trafalgara bila prekretnica na moru, tako je ruski pohod predstavljao prekretnicu napoleonskih ratova, koji je vodio Napoleonovu porazu. Za Rusiju pojam Domovinski rat predstavlja simbol za ojačanje njihovoga nacionalnoga identiteta. Imao je veliki utjecaj na ruski patriotizam 19. stoljeća. Neposredni rezultat patriotskoga pokreta bila je jaka težnja za modernizacijom zemlje, što će dovesti do niza revolucija, počevši s pobunom dekabrista, pa do Februarske revolucije 1917.

Sovjeti su započeli blokadu zapadnog Berlina

Berlinska blokada se naziva razdoblje koje je trajalo od 24. lipnja 1948. do 11. svibnja 1949. i bilo je jedna od prvih velikih kriza tijekom Hladnog rata. Tijekom savezničke okupacije Njemačke, Sovjetski Savez je blokirao željeznice i ulice zapadnih saveznika kojima su oni dolazili do sektora Berlina koje su oni kontrolirali. Krajnji cilj blokade bilo je sovjetsko preuzimanje kontrole nad cijelim Berlinom.

Kao odgovor blokadi, zapadni Saveznici su započeli Berlinski zračni most kako bi zarobljene vojnike opskrbili hranom. Na ovaj pothvat se u početku gledalo skeptično, čak i od zemalja koje su sudjelovale u njemu, primarno jer tako nešto do tada nije nikada izvedeno. Njemački let kojim je trebala biti opskrbljena 6. armija kod Staljingrada 1942. zahtijevao je prijenos 300 tona svaki dan i rijetko je kada uspio. Ovaj let zahtijevao je prijenos najmanje 5,000 tona dnevno. No, unatoč svemu ovome, do proljeća 1949. bilo je jasno da je plan uspio, a u travnju je let donosio više hrane i ostalih potrepština nego što ih je prije toga donosila željeznica.

Uspjeh leta predstavljao je sramotu za Sovjete, koji su tvrdili da takvo što neće uspjeti. Kada im je postalo jasno da je plan uspio, Sovjeti su u svibnju 1949. podigli blokadu.

Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih svetišta na svijetu

Postalo je poznato kroz ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 24. lipnja 1981. godine, o čemu je izvijestilo šestero mladih – Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, a nakon čega se počeo razvijati vjerski turizam.

Od tada je ovo hercegovačko mjesto, uz Sarajevo, jedno od najposjećenijih turističkih centara BiH, koje godišnje obiđe oko milijun katolika iz cijelog svijeta. Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa svojih šest milijuna turista-vjernika godišnje postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, međugorsko svetište je još uvijek zadržalo svoj prvotni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri. Centar okupljanja u Svetištu kraljice mira, kako se međugorsko svetište službeno zove, je crkva sv. Jakova u centru mjesta.